Izvještaj s 6. (18.5.) i najava za 7. (8.7.) ročište u kaznenom postupku

stop represiji!

Šesto ročište otvoreno je i ujedno zatvoreno ispitivanjem sudsko-medicinskog vještaka, odnosno vještakinje. Ključna pitanja bila su je li teška fizička ozljeda kod policajca mogla nastati i drugačijim dinamizmom od toga da je Eugen uhvatio policajca za prst i slomio ga, poput toga da je prst slomljen kada je policajac hvatao Eugena s leđa. Također, pošto si je policajac sam „namještao“ prst nakon incidenta, vještakinja je kao i na prošlo pitanje potvrdno odgovorila kako ga je tim činom upravo mogao dodatno ozlijediti. Stoga, izgleda da ne postoji dokaz da je upravo Eugen nanio tešku fizičku ozljedu policajcu, a na inzistiranje tužiteljice da se uvede novi sudsko-medicinski vještak koji bi drugačije tumačio medicinske nalaze sutkinja je odgovorila negativno.

Ovog puta za potporu javnosti možemo se zahvaliti gostima iz Istre i Međimurja, ali i domaćoj publici iz Rijeke. Sedmo ročište za koje je zakazana obrana okrivljenim anarhistima održat će se 8.7. u 9h ujutro. Obnovit ćemo i proširiti anarhističke aktivnosti unatoč pravosudno-birokratskim labirintima!

Ništa nije gotovo i sve se nastavlja…


Report from the 6th, and the announcement for the 7th hearing– in the criminal proceeding against anarchists in Rijeka (Croatia)

This hearing was both opened and closed by the questioning of the official court medical expert. Key questions were asked about the circumstances of the policeman´s injury – whether this „serious physical injury“ could have been made in any way other then Eugen grabbing him by the finger and breaking it (as the prosecution claims); could it be that the finger got broken while the policeman was grabbing Eugen by the jacket in his assault? Also, could the policeman have broken his own finger while adjusting it by himself after the incident? The medical expert said „Yes“. Therefore, it looks as there is no evidence that Eugen caused the injury. On the prosecutors’ demand that there be a new medicinal court expert called to state his/her opinion, the judge answered in negation.

This time we are thankful to comrades and friends from Istria and Međimurje for the support in the courtroom, and to loyal local crew from Rijeka. The seventh hearing will be held on 7th of August 2016, at 9am, where the accused anarchists will state their defence. We will renew and expand our anarchist activities despite their judicio-birocratic labyrinths!

Nothing is over and the struggle continues…


Općinski sud u Rijeci

Ulica “Žrtava fašizma 7”

Sutkinja Brankica Grgurić

Predmet K-632/13


Povezani članci

Masnice s potpisom lokalne vlasti (Direktna akcija, ASI) (7.3.2013.) (Beograd, Srbija)

Podrška Zadruge Praksa (Pula, Hrvatska)

Intervju s Alternativom Obstaja (FAO – IFA) (Kopar, Slovenija)

Prvo ročište kaznenog postupka (20.5.2015.) (Rijeka, Hrvatska)

Drugo ročište kaznenog postupka (31.8.2015.) (Rijeka, Hrvatska)

Izjava sindikata Akademska solidarnost (31.10.2015.) (Rijeka, Hrvatska)

Izvještaj s 2. i najava 3. ročišta (02.11.2015.) (cro, eng) (Rijeka, Hrvatska)

Debata o kriminalizaciji protesta u “Anarhističkoj kafani” (6.11.2015.) (Kopar, Slovenija)

Intervju za anarhistički časopis BURA (15.11.2015.) (Niš, Srbija)

Izvještaj s 3. i najava 4. ročište (25.01.2016.) (cro, eng) (Rijeka, Hrvatska)

Izvještaj s 4. i najava 5. ročište (22.3.2016.) (cro, eng) (Rijeka, Hrvatska)

Izvještaj s 5. i najava za 6. ročište (18.5. u 9h)

PPRR

Ahoj Češka!

AF

Sažetak razgovora s drugovima iz Anarhističke Federacije, Češka

Pošto nam je ta zemlja bliska, ne samo u geografskom smislu, već i kulturom i lingvističkom, odlučili smo joj posvetiti pažnju i prikupiti više vijesti o tamošnjim gibanjima. Pri tome, naravno, ne mislimo na mainstream informacije, već informacije iz bliskih nam izvora, aktivno posvećenih pozitivnoj i progresivnoj društvenoj promjeni. U Ljubljani smo porazgovarali s troje čeških anarhista iz Brnoa, drugog najvećeg grada u toj zemlji. Približili su nam svoje aktivnosti i uspjehe, društveno-političku zbilju koja ih okružuje, i prepreke s kojima se suočavaju na našem zajedničkom putu.

Recite nam najprije nešto o vašoj organizaciji, njenim ciljevima i djelatnostima.

Anarhistička Federacija postoji 20 godina, od 1995. Prošle godine obilježili smo tu obljetnicu, a ime je promijenjeno od prvobitnog naziva „Čehoslovačka Anarhistička Federacija“, u Anarhistička Federacija, otarasivši se tako nacionalnog pridjeva. Sastavljena je od autonomnih grupa i pojedinaca koji su dio anarhističkog pokreta; kroz razmjenu informacija, kolektivne akcije i projekte u regiji, koordinirano se razvijamo s ciljem promoviranja anarhističkih ideja i njihove praktične primjene – kako u svakodnevnom životu, tako i iz revolucionarne perspektive. Neki od nas su aktivni ili surađuju s drugim bliskim kolektivima i inicijativama, kao što su Food not Bombs, Antifašistička Akcija, Inicijativa No racism!, ili slobodna zajednica VAP, a dio smo i Internacionalne Anarhističke Federacije.

2000-te godine imali smo u regiji širi pokret protiv ekonomske globalizacije, protiv IMF-a i Svjetske Banke, a 2003. bio je NATO sastanak u Pragu, oko čega smo se također aktivirali, zajedno s drugim grupama sa Balkana. To su bile veće masovne akcije, s općenitijim pristupom. Od 2003. do 2006., bilo je više lokalnih autonomnih akcija i aktivnosti od pojedinačnih grupa.

Dosta pažnje posvećujemo izdavaštvu. Tiskamo knjige, časopise, letke… Od 2007. počeli smo više objavljivati, a imamo i specifičan pristup. Svaki mjesec tiskamo novine u A3 formatu, gdje obrađujemo mainstream društveno-političke teme iz anarhističke perspektive, kao što su parlamentarni izbori u Grčkoj, izbjeglička kriza, kriminalizacija protesta, fašističke tendencije, ili policijsko špijuniranje. Te novine lijepimo po gradu tako da ih svatko može pročitati, i dobivamo jako dobar odaziv javnosti. Osim toga, svaka tri mjeseca objavljujemo i magazin Existance, koji se bavi više samim pokretom – vijesti o anarhističkim akcijama iz regije i svijeta, represija, autonomni prostori, teoretske diskusije i slično. Zatim, imamo i časopis koji tiskamo posebno za vrijeme demonstracija, s temama koje se tiču dinamike i metoda društvenog angažmana na ulici, ali i općenitijim temama i prijevodima iz Anarchist FAQ-a. Podupiremo i surađujemo s novinama „Kličeni“ – dječjim novinama koje su rezultat dječjih radionica.

Također, periodično organiziramo lokalne evente i diskusije, imamo permanentnu anti-izbornu kampanju, te kampanju protiv ksenofobije, koja je u Češkoj posebno vidljiva u „problemu s Romima“, pri čemu gradimo povjerenje i komunikaciju s Romima koji su na meti pokušaja marginalizacije. Uspostavili smo dobar odnos, oni sudjeluju u raznim događanjima i demonstracijama.

I u Hrvatskoj imamo sličnu situaciju, s svim manjima. Možete li nam reći nešto više o tome, i o širem socio-političkom kontekstu u zemlji?

U Češkoj su ksenofobija i nacionalizam usko povezani i vidljivi. Česi su dosta homogen narod, još od kraja Drugog svjetskog rata. Romi su jedina brojnija manjina u zemlji, nema muslimana ni Židova. Prije tri godine kad je počela situacija s izbjeglicama, prvi puta smo imali direktno izabiranje predsjednika države. Pobijedio je bivši socijal-demokrat, a sada konzervativac, populistički neandertalac i alkoholičar s izraženom anti-izbjegličkom politikom. Mediji pri tome dodaju ulje na vatru, šireći strah i fobiju naspram ičega „stranog“. U studenom 2015., u obljetnicu odvajanja Češke i Slovačke, i pada tamošnjeg komunizma, održane su velike anti-izbjegličke demonstracije u Pragu i drugim gradovima, s nekoliko tisuća nacionalista i ksenofoba. Sve u svemu, dosta jak nacionalizam, fašizam, rasizam i ksenofobija. Zato su to teme kojima se bavimo u našim aktivnostima.

S obzirom na to, ima li represije od strane policije naspram vaših aktivnosti, i kakva je općenito situacija sa represijom?

logo1

Zanimljivo, ali prve akcije represije od strane policije izvršene su nad nacistima (2009). Naravno, policija je trebala tada opravdati svoju svrhu, pozicije i novac koji su dobivali. To se zvalo operacija „Moć“, ali na kraju su svi nacisti bili pušteni, i dobili su financijsku odštetu jer su bili zadržali „bezveze“. Tim je činom država htjela jasno pokazati moć, ujedno stavljajući sve „ekstremiste“ u isti koš.

2015-te počele su velike racije u anarhističkim prostorima, često bez naloga, ili s nekim izmišljenim razlogom („sumnja da imaju bombu“ i slično). Bilo je i nekoliko manjih racija. Policija je uzela kompjutere, servere i knjige. Ukupno je 11 ljudi uhićeno, i pritvoreno na nekoliko dana, neki i po nekoliko mjeseci, a događala su se uhićenja i na protestima. Jedan takav primjer je Igor, inače ruski državljanin, student na razmjeni u Češkoj, koji je uhićen na protestu i optužen da je ranije toga dana bacio Molotovljev koktel na kuću češkog Ministra obrane, kao čin protiv Češke motiviran ruskim imperijalističkim tendencijama, iako je kao student održavao predavanja o represiji u Rusiji pod Putinovim vodstvom. Iako je dokazao da je u vrijeme tog napada bio u svojoj studentskoj spavaonici, proveo je u zatvoru 3 mjeseca.

Za sve slučajeve istraga još traje, jedan drug (Martin) je još uvijek u zatvoru, a trojica (uključujući i Igora – jer mu sud greškom vlastite birokracije nije na vrijeme produljio pritvor) na slobodi čekaju suđenje. Dvojica su optuženi za „planiranje terorističkog napada“ (uključujući Martina), i prijeti im doživotna kazna zatvora, a treći je optužen za „neprijavljivanje istoga policiji“. Radi se, naravno, o drugovima koji svoju borbu realiziraju nenasilnim putevima. Njihov pacifizam i otvorenost dobrih namjera ujedno su i olakšale infiltraciju policijskih agenata, a koji su zapravo planirali spomenuti napad, kako bi za njega mogli otpužiti drugove, i pasivizirati pokret.

Cijela ta operacija policijskih provala u anarhističke prostore i infiltracije u pokret zove se „Fenix“, pokrenuta je u vrijeme kad je pokret počeo jačati u broju, snazi i solidarnosti, a konkretne racije su počele u trenutku kad su drugovi odbili realizirati ideju napada prezentiranog od strane njihovih „drugova“ – infiltriranih policijskih agenata koji su poticali na nasilje. Federacija je stoga pokrenula solidarnu Anti-Fenix kampanju, koja uključuje slanje hrane i knjiga pritvorenim drugovima , demonstracije solidarnosti ispred zatvora, sakupljanje novca za odvjetnike, i širenje informacija o situaciji. Martin je jedan od drugova optuženih za „planiranje“ tog napada, a koji je još uvijek u zatvoru, i čeka suđenje. Solidarnost možete pružiti širenjem informacija, slanjem pisma podrške zatvorenom drugu, ili novca za odvjetnike.

Cijelu kampanju možete popratiti na https://antifenix.noblogs.org/

logo2


Razgovor i sažetak: Mreža anarhista Rijeka

Više informacija o AF Češka na http://www.afed.cz/


Izvještaj s 5. i najava za 6. ročište (18.5. u 9h)

PPRR

Ovo je do sada bilo najkraće ročište, koje je trajalo svega 10 min. U tom kratkom vremenu svi prisutni (sutkinja, 4. po redu tužiteljica, odvjetnici i javnost koja je ovaj put došla iz Rijeke i Splita) su pregledavali snimke prosvjeda i policijskog nasilja.

Sljedeće ročište, 6. po redu, zakazano je za 18.5. u 9h pošto se ni na ovo ročište nije odazvao sudsko-medicinski vještak. nakon kojeg smo trebali iznositi svoju obranu.

Obranu ne možemo iznijeti dok svi u postupku ne kažu svoje, dakle ona se iznosi predzadnja, nakon čega stupa u kratkom vremenu presuda (8 mjeseci zatvora za Eugena i 2 godine uvjetne kazne za Zoranu) koja može biti oslobađajuća ili potvrda optužnice državnog odvjetništva.

Naše glave ostaju visoko uzdignute!


Report from the 5th, and the announcement for the 6th hearing (will be held on May 18, 2016) – in the criminal proceeding against anarchists in Rijeka (Croatia)

This was the shortest hearing so far, lasting roughly 10 minutes. In this short time, footage from the demonstration, and from the police brutality was shown, during which comrades were attacked by 2 policeman in civilian clothing (supported by others in uniforms), and are now being sued for breaking one of the policemans´ fingers.

Their defence cannot be heard until the last of the witnesses have taken their stand, and that considers an official court medical expert, who has determined the cause of the policeman´s injury, and who has so far been absent two times in a row.

Hopefully, all that will happen on the next hearing, which will be held on May 18, 2016 in the building of Rijeka municipal court, at 9:00 o´clock.

We stand proudly with our heads up!


Općinski sud u Rijeci

Ulica “Žrtava fašizma 7”

Sutkinja Brankica Grgurić

Predmet K-632/13


Povezani članci

Masnice s potpisom lokalne vlasti (Direktna akcija, ASI) (7.3.2013.) (Beograd, Srbija)

Podrška Zadruge Praksa (Pula, Hrvatska)

Intervju s Alternativom Obstaja (FAO – IFA) (Kopar, Slovenija)

Prvo ročište kaznenog postupka (20.5.2015.) (Rijeka, Hrvatska)

Drugo ročište kaznenog postupka (31.8.2015.) (Rijeka, Hrvatska)

Izjava sindikata Akademska solidarnost (31.10.2015.) (Rijeka, Hrvatska)

Izvještaj s 2. i najava 3. ročišta (02.11.2015.) (cro, eng) (Rijeka, Hrvatska)

Debata o kriminalizaciji protesta u “Anarhističkoj kafani” (6.11.2015.) (Kopar, Slovenija)

Intervju za anarhistički časopis BURA (15.11.2015.) (Niš, Srbija)

–– Izvještaj s 3. i najava 4. ročište (25.01.2016.) (cro, eng) (Rijeka, Hrvatska)

–– Izvještaj s 4. i najava 5. ročište (22.3.2016.) (cro, eng) (Rijeka, Hrvatska)

PPRR

Zašto nevladine organizacije nisu rješenje?

planetrebootDonosimo vam autorski članak našeg suradnika i dopisnika iz Rijeke koji smireno i krajnje logički raskrinkava NGO sektor kao potpuno nedjelotvoran u borbi za slobodnije, pravednije i ravnopravnije društvo. U nastavku smo izdvojili najzanimljivije pasuse, a cijeli članak možete pročitati u PDF formatu kojeg slobodno možete preuzeti.

“(…) Upravo u tim segmentima, uvjetima koji moraju biti zadovoljeni kako bi nevladine organizacije, posebno udruge, moglo djelovati, leži i osnovni problem uloge takvih organizacija u društvu. Uzmemo li da se radi i organizacijama čiji osnivači i članovi zaista jesu usmjereni na rješavanje pojedinih problema u društvu, čiji je altruizam neupitan, što da budemo iskreni jeste više iznimka nego pravilo, njihovo će djelovanje i prije samog djelovanja biti kanalizirano u točno određeno smjeru koji je lako kontroliran, bazično neopasan za strukture države i društva u kojem djeluje, i u krajnjoj konzekvenci rijetko, ako uopće djelotvoran. (…)

Udruge, umjesto angažiranja svojih kapaciteta na izgradnju grassroot/baznih pokreta izvan sustava, adekvatno usmjeravajući svoju energiju na identifikaciju upravo sustava kao izvora problema kojih ih je i motivirao na rad, prilagođavaju svoje djelovanje na način da nezadovoljstvo ublažavaju usmjerujući ga na mehanizme institucionalne borbe koja u sebi ne sadrži niti trunku radikalne promjene. Inicijative prestaju biti zahtjevi za promjenom koje prati jednaki angažman u uredu, ali i na ulici, i postaju peticije, predlošci, amandmani, lobiranje u okviru parlamentarne procedure, gdje se ponovno prilagođavaju zahtjevima sustava koji od svih nas traži a priori slaganje s temeljima ovakvo organiziranog društva. Sve izvan toga unaprijed je odbačeno, marginalizirano, etiketirano kao opasnost. (…)

Promatrajući to, imajući u vidu činjenice: da udruge ne razumiju ili ne žele razumjeti uzorke neravnopravnosti društva; da država striktno propisuje i kontrolira njihov način djelovanja; da svoj rad duguje najčešće donacijama onih koji ovo društvo čine nepravednim i protiv čijeg rada bi se trebali boriti – državi i kapitalu; da, nažalost, sve veći broj NGO naginje profesionalizaciji svog rada i izmicanju s aktivističkoga pristupa društvu; da hiperinflacija novih NGO-a nije izraz povećanog angažmana pojedinaca na rješavanja problema društva nego prepoznavanje civilnog sektora kao sigurne luke materijalne egzistencije; da čak i najbolji, najiskreniji i najpožrtvovniji pripadnici civilnog sektora ne mogu taj sustav iznutra promijeniti niti pridonijeti realnom rješavanju društvenih nepravednosti; da prave promjene mogu doći jedino i samo jedino ako ih provode pojedinci i grupe organizirani na temeljima slobode, anti-autoritarnosti, solidarnosti, samoupravljanja, direktne konfrontacije s nosiocima neslobode i diskriminacije; zaključiti se može samo kako u ovakvom načinu djelovanja, organizacije i financiranja – civilni sektor zaista jest Trojanski konj pokretima angažiranim na radikalnoj promjeni u smjeru socijalističkog antiautoritarnog, autonomnog, solidarnog i slobodnog društva.” (U potpisu: Biko)

Izvor: 6. broj glasila Društvo otpora


Preuzmi cijeli članak u PDF formatu!


Povezani članci:

6. br. Društva otpora (ožujak, 2016.)

Naslovna_6.brDonosimo vam online verziju 6. broja našeg glasila – Društvo otpora u PDF formatu – koji je spremljen za daljnja umnožavanja i distribuciju (booklet).

Ovaj broj sadržava 2 riječka projekta; jedan koji postoji 2 godine i naziva se Buvljak bez novca i jedan svježi koji je još uvijek u svojim počecima, a odnosi se na Antifašistički borilački klub (Antifa fight club) o kojem ćemo još izvještavati kako se projekt bude razvijao

Uz riječke projekte koji su u potpunosti autonomni, samoorganizirani i neadministrativni, u glasilo se mogu naći i tekstovi poput Anti-teološke tendencije (kritika religija i crkvi), Obrazovni sistem pomaže održati status quo (kritika institucionalnog obrazovanja), preciznu kritičku analizu NGO sektora – Zašto nevladine organizacije nisu rješenje? te već uobičajene izvještaje i pozive na javna ročišta u kaznenom procesu za anarhiste na Općinskom sudu u Rijeci.

Ovo izdanje glasila donosi dva autorska teksta naših suradnika, uz one koje potpisuje naš kolektiv, stoga, koristimo ovu priliku za poziv na suradnju i u budućnosti – istim autorima, ali i široj publici koja je sposobna artikulirati članke za naše glasilo, koji su u duhu direktne konfrontacije s postojećim. Iskoristimo glasilo za međusobnu razmjenu iskustava, obraćanje javnosti i iznošenje vlastitih stavova!

Za sve upite, prijedloge i suradnju – javite se na naš mail: masa-ri (at) riseup.net


Preuzmite u PDF formatu 6. br. glasila!


Povezani članci i stranice: