Sažetak razgovora s drugovima iz Anarhističke Federacije, Češka
Pošto nam je ta zemlja bliska, ne samo u geografskom smislu, već i kulturom i lingvističkom, odlučili smo joj posvetiti pažnju i prikupiti više vijesti o tamošnjim gibanjima. Pri tome, naravno, ne mislimo na mainstream informacije, već informacije iz bliskih nam izvora, aktivno posvećenih pozitivnoj i progresivnoj društvenoj promjeni. U Ljubljani smo porazgovarali s troje čeških anarhista iz Brnoa, drugog najvećeg grada u toj zemlji. Približili su nam svoje aktivnosti i uspjehe, društveno-političku zbilju koja ih okružuje, i prepreke s kojima se suočavaju na našem zajedničkom putu.
Recite nam najprije nešto o vašoj organizaciji, njenim ciljevima i djelatnostima.
Anarhistička Federacija postoji 20 godina, od 1995. Prošle godine obilježili smo tu obljetnicu, a ime je promijenjeno od prvobitnog naziva „Čehoslovačka Anarhistička Federacija“, u Anarhistička Federacija, otarasivši se tako nacionalnog pridjeva. Sastavljena je od autonomnih grupa i pojedinaca koji su dio anarhističkog pokreta; kroz razmjenu informacija, kolektivne akcije i projekte u regiji, koordinirano se razvijamo s ciljem promoviranja anarhističkih ideja i njihove praktične primjene – kako u svakodnevnom životu, tako i iz revolucionarne perspektive. Neki od nas su aktivni ili surađuju s drugim bliskim kolektivima i inicijativama, kao što su Food not Bombs, Antifašistička Akcija, Inicijativa No racism!, ili slobodna zajednica VAP, a dio smo i Internacionalne Anarhističke Federacije.
2000-te godine imali smo u regiji širi pokret protiv ekonomske globalizacije, protiv IMF-a i Svjetske Banke, a 2003. bio je NATO sastanak u Pragu, oko čega smo se također aktivirali, zajedno s drugim grupama sa Balkana. To su bile veće masovne akcije, s općenitijim pristupom. Od 2003. do 2006., bilo je više lokalnih autonomnih akcija i aktivnosti od pojedinačnih grupa.
Dosta pažnje posvećujemo izdavaštvu. Tiskamo knjige, časopise, letke… Od 2007. počeli smo više objavljivati, a imamo i specifičan pristup. Svaki mjesec tiskamo novine u A3 formatu, gdje obrađujemo mainstream društveno-političke teme iz anarhističke perspektive, kao što su parlamentarni izbori u Grčkoj, izbjeglička kriza, kriminalizacija protesta, fašističke tendencije, ili policijsko špijuniranje. Te novine lijepimo po gradu tako da ih svatko može pročitati, i dobivamo jako dobar odaziv javnosti. Osim toga, svaka tri mjeseca objavljujemo i magazin Existance, koji se bavi više samim pokretom – vijesti o anarhističkim akcijama iz regije i svijeta, represija, autonomni prostori, teoretske diskusije i slično. Zatim, imamo i časopis koji tiskamo posebno za vrijeme demonstracija, s temama koje se tiču dinamike i metoda društvenog angažmana na ulici, ali i općenitijim temama i prijevodima iz Anarchist FAQ-a. Podupiremo i surađujemo s novinama „Kličeni“ – dječjim novinama koje su rezultat dječjih radionica.
Također, periodično organiziramo lokalne evente i diskusije, imamo permanentnu anti-izbornu kampanju, te kampanju protiv ksenofobije, koja je u Češkoj posebno vidljiva u „problemu s Romima“, pri čemu gradimo povjerenje i komunikaciju s Romima koji su na meti pokušaja marginalizacije. Uspostavili smo dobar odnos, oni sudjeluju u raznim događanjima i demonstracijama.
I u Hrvatskoj imamo sličnu situaciju, s svim manjima. Možete li nam reći nešto više o tome, i o širem socio-političkom kontekstu u zemlji?
U Češkoj su ksenofobija i nacionalizam usko povezani i vidljivi. Česi su dosta homogen narod, još od kraja Drugog svjetskog rata. Romi su jedina brojnija manjina u zemlji, nema muslimana ni Židova. Prije tri godine kad je počela situacija s izbjeglicama, prvi puta smo imali direktno izabiranje predsjednika države. Pobijedio je bivši socijal-demokrat, a sada konzervativac, populistički neandertalac i alkoholičar s izraženom anti-izbjegličkom politikom. Mediji pri tome dodaju ulje na vatru, šireći strah i fobiju naspram ičega „stranog“. U studenom 2015., u obljetnicu odvajanja Češke i Slovačke, i pada tamošnjeg komunizma, održane su velike anti-izbjegličke demonstracije u Pragu i drugim gradovima, s nekoliko tisuća nacionalista i ksenofoba. Sve u svemu, dosta jak nacionalizam, fašizam, rasizam i ksenofobija. Zato su to teme kojima se bavimo u našim aktivnostima.
S obzirom na to, ima li represije od strane policije naspram vaših aktivnosti, i kakva je općenito situacija sa represijom?
Zanimljivo, ali prve akcije represije od strane policije izvršene su nad nacistima (2009). Naravno, policija je trebala tada opravdati svoju svrhu, pozicije i novac koji su dobivali. To se zvalo operacija „Moć“, ali na kraju su svi nacisti bili pušteni, i dobili su financijsku odštetu jer su bili zadržali „bezveze“. Tim je činom država htjela jasno pokazati moć, ujedno stavljajući sve „ekstremiste“ u isti koš.
2015-te počele su velike racije u anarhističkim prostorima, često bez naloga, ili s nekim izmišljenim razlogom („sumnja da imaju bombu“ i slično). Bilo je i nekoliko manjih racija. Policija je uzela kompjutere, servere i knjige. Ukupno je 11 ljudi uhićeno, i pritvoreno na nekoliko dana, neki i po nekoliko mjeseci, a događala su se uhićenja i na protestima. Jedan takav primjer je Igor, inače ruski državljanin, student na razmjeni u Češkoj, koji je uhićen na protestu i optužen da je ranije toga dana bacio Molotovljev koktel na kuću češkog Ministra obrane, kao čin protiv Češke motiviran ruskim imperijalističkim tendencijama, iako je kao student održavao predavanja o represiji u Rusiji pod Putinovim vodstvom. Iako je dokazao da je u vrijeme tog napada bio u svojoj studentskoj spavaonici, proveo je u zatvoru 3 mjeseca.
Za sve slučajeve istraga još traje, jedan drug (Martin) je još uvijek u zatvoru, a trojica (uključujući i Igora – jer mu sud greškom vlastite birokracije nije na vrijeme produljio pritvor) na slobodi čekaju suđenje. Dvojica su optuženi za „planiranje terorističkog napada“ (uključujući Martina), i prijeti im doživotna kazna zatvora, a treći je optužen za „neprijavljivanje istoga policiji“. Radi se, naravno, o drugovima koji svoju borbu realiziraju nenasilnim putevima. Njihov pacifizam i otvorenost dobrih namjera ujedno su i olakšale infiltraciju policijskih agenata, a koji su zapravo planirali spomenuti napad, kako bi za njega mogli otpužiti drugove, i pasivizirati pokret.
Cijela ta operacija policijskih provala u anarhističke prostore i infiltracije u pokret zove se „Fenix“, pokrenuta je u vrijeme kad je pokret počeo jačati u broju, snazi i solidarnosti, a konkretne racije su počele u trenutku kad su drugovi odbili realizirati ideju napada prezentiranog od strane njihovih „drugova“ – infiltriranih policijskih agenata koji su poticali na nasilje. Federacija je stoga pokrenula solidarnu Anti-Fenix kampanju, koja uključuje slanje hrane i knjiga pritvorenim drugovima , demonstracije solidarnosti ispred zatvora, sakupljanje novca za odvjetnike, i širenje informacija o situaciji. Martin je jedan od drugova optuženih za „planiranje“ tog napada, a koji je još uvijek u zatvoru, i čeka suđenje. Solidarnost možete pružiti širenjem informacija, slanjem pisma podrške zatvorenom drugu, ili novca za odvjetnike.
Cijelu kampanju možete popratiti na https://antifenix.noblogs.org/
Razgovor i sažetak: Mreža anarhista Rijeka
Više informacija o AF Češka na http://www.afed.cz/
Dočekali smo dan kada smo iznijeli svoje obrane, nakon što su se na prijašnjim ročištima izredali svjedoci državne tužiteljice i svjedoci obrane. Obrana je proširila kontekst optužnice i cijelog slučaja, tvrdeći kako je ovo direktan napad na društveni angažman Zorane i Eugena, pokušaj zastrašivanja i oduzimanja temeljnih prava i sloboda poput; prava na okupljanje i udruživanje, prava na protest i prava na iznošenje svog mišljenja. Jasno je ukazano da ne postoji niti jedan dokaz koji podupire optužnicu, a da su ozljede psihičke i fizičke, te sama prisila izvršeni upravo nad okrivljenicima, a ne nad policijskim službenicima. Podsjetimo se kako se anarhisti terete za kazneno djelo protiv života i tijela, točnije – za nanošenje teških fizičkih ozljeda i prisilu nad policajcima.
Donosimo vam autorski članak našeg suradnika i dopisnika iz Rijeke koji smireno i krajnje logički raskrinkava NGO sektor kao potpuno nedjelotvoran u borbi za slobodnije, pravednije i ravnopravnije društvo. U nastavku smo izdvojili najzanimljivije pasuse, a cijeli članak možete pročitati u PDF formatu kojeg slobodno možete preuzeti.