Civilni sektor – trojanski konj kapitalizma

bakuninDonosimo vam tekst makedonske anarhističke grupe Crni blok, s kojom smo prije koju godinu imali intenzivnu suradnju i često se susretali na balkanskim i međunarodnim druženjima. Nas nisu spajale isključivo prijateljske veze, već smo s tom grupom dijelili i dosta političkih analiza društva u kojem se nalazimo. Iz tog razloga odlučili smo izdati njihov tekst, minimalno ga prilagođavajući za naše podneblje kako bi isti bio što bolje prihvaćen i razumljiv.

Radi se o raskrinkavanju „civilnog sektora“ kao još jednog polja zamagljivanja i otupljivanja borbe protiv klasnog društva. Ljudi često misle kako je s kritikom stranaka i žutih sindikata (birokratskih i neefikasnih) priča o uzaludnim metodama otpora završena, no varaju se, tom popisu treba dodati i registrirane nevladine udruge koje sačinjavaju „civilni sektor“. Na sličan način kako naše kritike parlamentarizma i foteljaškog sindikalizma uvijek sadržavaju i alternativu, prijedlog za drugačije djelovanje, tako i tekst u nastavku nakon kritike civilnog sektora nudi drugačiji model djelovanja – točnije, direktnu akciju.

Što je NGO sektor, kakva je njegova struktura, koji su njegovi ciljevi, tko ga financira, koji su rezultati njegovog postojanja, zašto nije nikakva prijetnja i zašto nije nikakva alternativa efikasnoj borbi za slobodu, detaljnije je objašnjeno u sljedećem tekstu.

ngo_net

Skini PDF!


Povezani članci:

Bakunjinovo anarhističko naslijeđe (listopad, 2015.)
Izdavaštvo (MASARi)


Izvještaj anti-parlamentarne kampanje 2015. (Pula & Rijeka)

parlamentarni_proces

Ove 2015. godine parlamentarne izbore u studenome dočekali smo uličnim akcijama vješanjem transparenata u Puli (25.10.) te istim akcijama u Rijeci (5.11.) pridodajući tome lijepljenje plakata na posjećenijim punktovima u Rijeci kao što su tržnice i okupljališta mladih. Naš poziv na bojkot izbora nije nikada bio poziv da se ostaje u svojim domovima, već da se djeluje na mjestima gdje radimo, živimo, školujemo se, time sebe i druge podsjećajući kako je najefikasnija metoda djelovanja direktna akcija, mimo šefova, sindikalnih birokrata, političara i njihovih stranaka, studentskih i učeničkih predstavnika te predstavnika vlasti na lokalnoj i državnoj razini. Metoda koja nam omogućuje da individualno i kolektivno učimo na vlastitim greškama i uspjesima, time postajući aktivno biće zajednice koje preuzima odgovornost za sebe svaki dan. Na taj način prepoznajući u drugima ravnopravne suradnike s kojima možemo ovdje i sada pokazati drugačiji model djelovanja i ponašanja u društvu koje sputava samoinicijativu i međusobnu solidarnost. Foto izvještaj slijedi u prilogu, a ove godine želimo istaknuti jedan tekst kojeg preporučujemo za čitanje, stoga uz link na njega izvlačimo po nama glavne crte članka Hrvoja Jurića – Glasanje bezglasnih.

Opozicija nisu ni “treći putovi” na kojima bivši članovi SDP-a, HDZ-a i drugih interesnih grupacija ili kriminalnih organizacija traže novu tržišnu nišu, premda i dalje zastupaju parole, programe, stavove i vrijednosti matičnih partija. Istinska opozicija nisu (…) ni novije “aktivističke stranke”, oni koji su pobrkali građanski angažman (kroz direktne akcije, grassroot-inicijative, sindikate, nevladine organizacije, itd.) s takmičenjem u sferi tzv. visoke politike, gdje prazni spektakl i obilan novac nužno korumpiraju izvorne i iskrene motivacije i intencije, te uludo troše vrijeme, energiju i sredstva koje bi se moglo uložiti u organiziranje dezorganiziranih nezadovoljnika mimo oficijelnog političkog teatra.

Istinska opozicija bili bi samo oni koji osporavaju i odbijaju ovaj politički sistem, “antidemokratski demokratizam”, te se politički aktiviraju na drugom planu, u najširem smislu riječi “politički”, vraćajući politiku njenom izvornom značenju – zajedničkom, horizontalno strukturiranom bavljenju javnim stvarima i općim dobrom. Drugim riječima, istinska opozicija bio bi izvanparlamentarni i antiparlamentarni, direktnodemokratski nastrojeni, organizirani politički pokret onih koji ne pretendiraju postati vladari niti svojim participiranjem davati legitimitet ovim ili onim vladarima.

Što onda da se radi sada, u ovu ili neku drugu “izbornu nedjelju”? Poruka je jednostavna: Ne glasaj! Ali istovremeno treba reći: Poduzmi nešto! Ne glasaj, ali ne budi apolitičan. Daj otkaz oligarsima, partitokratima i onima koji ih, iz vlastitog interesa ili vlastite zbunjenosti, podržavaju, te učini nešto drugačije od onog što se danas nudi pod imenom politike, demokracije, izbora, društva pa i života, nešto što će barem malo destabilizirati sistem reprodukcije svakodnevnog, društvenog i političkog života. Poduzmi nešto u svom kvartu, na svom radnom mjestu, u svojoj školi ili na fakultetu… gdje god si zoon politikon. (Glasanje bezglasnih, Hrvoje Jurić)

Ovogodišnju našu izjavu protiv izbora „Uskraćujemo svoj glas“ možete pročitati ovdje. Za više prigodnih grafika i fotografija s akcija pogledajte foto album na FB-u Anti-parlamentarni kutak, a sve materijale kampanje pogledajte na našem blogu pod Anti-parlamentarni portal.

PozizRijeke

Pozdravi iz Pule

Vlast se mijenja - država ostaje ista

Glasački listić ignoriraju - tvoj otpor ne mogu!

Bojkot izbornog cirkusa

Ne podmeći leđa zmijama u borbi za vlast

Stranke su problem, a ne rješenje

Bojkot_GlasIstre


Povezani članci iz Anti-parlamentarne kampanje:

Alternativa parlamentarizmu:


Izvještaj s 2. u kolovozu i najava za 3. ročište 02. studenog 2015. – kazneni postupak (cro., eng.)

PPRRDrugo ročište održano 31.8. za Zoranu i Eugena, trajalo je 3 sata gdje su svjedoci državne tužiteljice iznosili svoje viđenje incidenta koji se dogodio 01.3.2013. Od njih četvero dvojica su bili policajci koji su bili glavni napadači na optuženike, a dvojica civili koji su svjedočili policijskoj represiji.

Dobre vijesti su te da policajci mijenjaju svoje iskaze, međusobno si proturječe (između ostaloga da su Eugen i Zorana pali sami od sebe na pod i da su pali uslijed gušenja Eugena od strane policajca, tvrdeći to istovremeno), ne znaju definirati svoje ovlasti (na upite sutkinje), priznaju da nisu primijetili nikakva protupravna ponašanja kod Zorane i Eugena na prosvjedu, odnosno da ih nisu imali razloga privesti, a kamoli fizički napasti, te priznaju da nisu predočili značke ni iskaznice (odnosno, jedan tvrdi da su se obojica predstavila, a drugi da se samo jedan predstavio, tek nakon napada na Eugena s leđa). Civilni svjedok koji je potpisao policijsku izjavu je očigledno to napravio pod prisilom, te je promijenio svoj prvobitni iskaz u kojemu piše da su predočili svoje značke i iskaznice, te je zajedno s drugim civilnim svjedokom potvrdio kako je napad policije počeo bez predočenja znački i ikakve prijašnje komunikacije na Eugena s leđa, a dok je sam napad trajao da su ostali policajci branili ljudima snimati represiju te ih fizički napadali i privodili.

Optuženici su ostali pri svojim iskazima koje su dali još 2013., te nepokolebani lažnim iskazima  policijskih službenika i prijetnjama od 2 godine uvjetne za Zoranu i 8 mjeseci zatvora za Eugena. Sljedeće ročište zakazano je za 02.11.2015. u 9h gdje će svoje viđenje iznositi svjedoci obrane i jedan policijski službenik koji “nije mogao ostati zbog drugih obaveza” na ovome ročištu.

Nema uzmaka!


Report from the 2nd hearing (held in August 2015), and the announcement for the 3rd hearing (will be held in November 2015) – the criminal proceeding against anarchists from Rijeka (Croatia)

The 2nd hearing against Zorana and Eugen was held on August 31st, lasting 3 hours, where the prosecutors´ witnesses were giving their viewpoints on the incident of March 1st 2013. Out of four witnesses, two were the policemen responsible for the attack on the accused anarchists. The other two were civilians witnessing police repression.

The good news is that the policemen were not consistent in their statements, contradicting each other (one saying that Eugen and Zorana fell by themselves on the floor, the other claiming that they fell when he was choking Eugen), not being able to define the limits of their own authority (when asked to do so by the judge), admitting not to notice any illegal behavior from Eugen or Zorana at the demonstration – therefore admitting not to have any reason to arrest them, let alone physically attack them, and finally, admitting they did not identify themselves as police officers while acting undercover (one said they both identified themselves, and the other said only he identified himself – but only after the attack took place). One of the civilian witnesses changed his claims, now differing from those he offered at the police station right after the incident (obviously being forced to do so at the time), now saying that the attack started without any previous communication by the policemen towards the anarchists, and saying that the policemen were banning other protesters to film the police repression, physically attacking and arresting them as well.

The accused anarchists stuck by their claims from 2013., unmoved by both the policemen´s counterfeit statements and the threats of 2 years conditional discharge for Zorana, and 8 months imprisonment for Eugen. The next hearing will be held on November 2nd 2015 at 9:00 o´clock, where statements from the defense will be heard, accompanied by one policeman who “could not stay due to other obligations” at the last hearing.

It shall not pass!!


Povezani članci

Podrška Zadruge Praksa (Pula, Hrvatska)

Intervju s Alternativom Obstaja (FAO – IFA) (Kopar, Slovenija)

Prvo ročište kaznenog postupka (20.5.2015.) (Rijeka, Hrvatska)

Drugo ročište kaznenog postupka (31.8.2015.) (Rijeka, Hrvatska)

Izjava sindikata Akademska solidarnost (31.10.2015.) (Rijeka, Hrvatska)

PPRR

Izvještaj s balkanskog i mediteranskog anarhističkog skupa u Grčkoj (10., 2015.)

Sveučilišne diskusije

Bili smo u Grčkoj na dva anarhistička skupa, na balkanskome u Solunu koji se odvijao od 11. do 14. listopada s temama; studentski i radnički pokret protiv restruktuiranja, antifašizam i antimilitarizam, izbjeglička kriza i kapitalistička eksploatacija, društveni otpor i samoorganizirane strukture, parlamentarna prevara (Syriza) i socijalni pokreti u Grčkoj. Izlagali su prijatelji i suborci iz Rumunjske, Slovenije, Srbije, Bugarske, Makedonije, Hrvatske, Italije, Turske i domaćini iz Grčke. Uz skupove koji su se odvijali u socijalnim centrima anarhista („Sabot“) i okupiranim predavaonicama na sveučilištu, održao se i prosvjed solidarnosti sa žrtvama masakra u Suruçu (Turska) napadnutih od strane ISIS-ovaca. Nas je za spavanje ugostio skvot “Crni mačak” jedan od najstarijih skvotova u Solunu, koji je nekada bio „politički skvot“ (uz smještaj za sudionike pokreta nudio je i politički sadržaj, misleći pritom na organizaciju diskusija, radionica, priprema za proteste, kampanje, inicijative i dr.). Večernja druženja provodili smo po skvotovima, anarhističkim kooperativama i studentskom klubu, te u kafićima vođenih od strane anarhista („Steki modi“) ili pak u onima koji simpatiziraju pokret.

Drugi, mediteranski skup je trajao od 9. do 18. listopada po cijeloj Grčkoj (Atena, Solun, Patras, Iraklio, Rethymnon) s izlagačima iz cijelog svijeta, ali sa svojim vrhuncem na Kreti u Hanji od 16. do 18. listopada gdje smo ugodno boravili u skvotu “Crna ruža”, bivšoj otomanskoj palači i sjedištu fašističkih režima gdje je nekada bila režimska administracija i prostorije za mučenje protivnika sistema. Glavne teme su bile izbjeglička kriza, prijetnja religijskog fundamentalizma, borba za demokratski konfederalizam u kurdskim regijama, ekonomska kriza, energija i geopolitika, nezaposlenost i bijeda, porast nacionalizma na Balkanu, vojni sukob na krimejskom poluotoku, borba protiv ekološkog uništavanja, status žena na Bliskom Istoku, porast samoorganiziranih zajednica, državna represija, solidarnost sa zatvorenim anarhistima i borba anarhista u pojedinim državama. Diskusije su održavane u svotu Crna ruža, ali i u okupiranim predavaonicama na fakultetu. Nije se samo diskutiralo, stoga se uz navedeni program održao i protest solidarnosti s izbjeglicama blokirajući promet ulicama grada Hanje.

Za podvući neke zaključke oko skupova i protesta potrebno je reći kako su oba dva događaja organizirana od strane anarhističke kampanje internacionalne solidarnosti “Tri mosta”, što bi značilo u organizaciji grčkih drugova i Anarhističke Internacionale (IFA-IAF). Anarhisti imaju snažna uporišta među studentima te naviku da okupiraju fakultete i predavaonice za vlastite potrebe, stoga uz studentske klubove koji izražavaju snažnu simpatiju za pokret često se događaju okupacije fakulteta kao izraz političkog protivljenja potezima države, ali i kao izraz potrebe za prostorom na kojemu policija nema jurisdikciju. Što se tiče fizičke spreme, anarhisti mješovite borilačke sportove smatraju sastavnim dijelom svog pokreta, stoga se mogu često vidjeti u skvotovima i socijalnim centrima teretane i borilački klubovi koji bez diskriminacije pripremaju muške i ženske sudionike pokreta. Zadnja stvar koju treba spomenuti su ulice, one nisu samo teren fizičke borbe i blokiranja normalnog funkcioniranja sustava, već i oglasna ploča pokreta. Stoga, one su preplavljene plakatima, šablonama i grafitima koji najavljuju proteste, događaje ili pak anarhističke stavove o općim i aktualnim temama koje okupiraju društvo.

Za izvještaj s fotografijama pogledajte naše FB stranice MASA (Rijeka)!

Report from the Thessaloniki Balkan Anarchist Meeting

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Statement of the Mediterranean Anarchist Meeting

Uskraćujemo svoj glas

parlamentarni_proces

Pošto ne želimo upumpavati svježu krv u sustav koji održava nejednakosti u ime elitne manjine tajkuna, političara, bankara i ostalih pripadnika vladajuće klase, mi kao anarhisti uskraćujemo svoj glas. Smatramo da parlamentarizam vjerno odražava sve što ne valja s ovim sustavom, krećući od toga da se u takvom uređenju donose odluke od strane manjine za veliku većinu, pri tome da ista manjina ne snosi nikakve odgovornosti za vlastite odluke, već štetne posljedice (poput socijalnih rezova i snižavanja životnog standarda) trpe ostali. Istu pojavu vidimo i na radnim mjestima, u kvartovima te u obrazovnim institucijama. Parlamentarizam potiče apatiju kod ljudi omogućujući da se prebacuje odgovornost za odluke koje se tiču svih na političare i njihove stranke, time stvarajući atmosferu u kojoj je moguće uništavati radna mjesta, lokalne zajednice i prirodu, pritom da izostane bilo kakav ozbiljniji glas otpora takvim potezima.

Bitno je istaknuti kako bojkot izbora za nas ne znači poticanje pasivnosti i ostajanje u svojim domovima dok nam elita kroji sudbinu, bojkot izbora za nas znači okrenuti leđa strankama i pružiti ruku kolegama na radnim mjestima i susjedima u lokalnim zajednicama. Za razliku od uobičajenog mišljenja kojeg se pokušava „prodati“ pod zdravi razum i logiku – kako ljudi koji nisu glasovali nemaju pravo kasnije prigovarati, potpuno samopouzdano odgovaramo tvrdeći suprotno. Ljudi koji su glasovali predaju svoj legitimitet strankama i njihovom formalnom ili neformalnom vodstvu, dok ljudi poput nas, koji odbijaju sudjelovati u parlamentarnom cirkusu, imaju svako pravo prigovarati na sve odluke političara u službi tajkuna i općenito krupnog kapitala. Time odgovarajući kako je upravo glasačko tijelo odgovorno za nesposobne, korumpirane političare, koje svojom pasivnošću i glasovanjem podmazuje ovaj sustav koji nas sve gura u propast.

Na budalaštine poput „direktno-demokratskih“ stranaka, državnih referenduma i sl. podvala ljudi koji žele obnoviti vjeru u sustav sa svim njegovim nejednakostima, odgovaramo kako je povijest nebrojeno puta pokazala, da samo masovni pritisak odozdo (uključujući generalne štrajkove, nasilne prosvjede, oružane ustanke, preuzimanja radnih mjesta te blokiranja normalnog funkcioniranja sustava) prisiljava vlast da potvrdi putem zakona ono što je u narodu postala neutaživa želja i svakodnevna praksa. Kako ništa nije jednosmjerno pa ni ovo povijesno iskustvo, isto vrijedi i za naše neprijatelje iz vladajuće klase. Neplaćeni prekovremeni, loši radni uvjeti, snižavanje životnog standarda (bilo kroz povećanje cijena namirnica ili smanjenje kvalitete usluge u zdravstvu i školstvu) prvo se pojavljuje kao ilegalna praksa, da bi zatim ako postane dovoljno raširena pojava uskoro postala i zakonski propisana, odnosno legalizirana. Stoga, kao što vidimo – pritisak funkcionira u oba smjera.

Bojkotiraj izbore i preuzmi odgovornost za sebe!

Listopad, 2015.

Mreža anarhista Rijeka (MASARi)


Povezani članci iz Anti-parlamentarne kampanje:

Alternativa parlamentarizmu: