Istarski anarhisti – stogodišnji kontinuitet

Zaokružili smo 100 godina djelovanja istarskih anarhista, od popularnosti među radnicima od 1870-ih i „slijevanja“ anarhističkih ideja iz Italije i Švicarske u Istru, do praćenja anarhista koji internacionalno djeluju do svoje smrti 1970-ih, poput Nikole Turčinovića. Po priznanju tajnih policija tog vremena, radnici Istre su bili skloniji „talijanskom tipu“ radničkog organiziranja, nego njemačkom, što znači kako je anarhistička struja radničkog pokreta u Istri bila popularna. No, da ne bi sve „zasluge“ preuzeli talijanski anarhisti, koji svoju „bazu“ maju još od Bakunjinovog osnivanja Bratstva 1856. u Napulju i djelovanja poznatog Errica Malateste, istarski anarhisti su stvorili generacije anarhističkih militanata koji su djelovali u radničkom pokretu u Istri, Trstu i Rijeci, suprotstavljali se teroru talijanskih fašista, pa sve do internacionalnog djelovanja u Francuskoj, Argentini, Španjolskoj i Italiji. Da su uživali veliko povjerenje internacionalnog anarhističkog pokreta govore odgovorne pozicije, koje su zauzimali po pristizanju u inozemne anarhističke organizacije i revolucionarne situacije kao što su bile španjolski građanski rat i talijanski pokret otpora. Anarhizam ima bogatu prošlost i kontinuitet na ovim prostorima, unatoč zataškavanju različitih vlasti.

Režimi se mijenjaju anarhizam u Istri ostaje!


Skini PDF!


Protiv poreza (Pula, Hrvatska)

Odlučili smo uzeti udjela u protestu protiv dodatnih državnih nameta, jer smo prepoznali građansku inicijativu koja je nestranački, samoorganizirano odlučila reći vlastima dosta i kao takva bila plodno tlo za naše djelovanje. U nastavku je tekst letka i nekoliko fotografija s anarhističke intervencije s transparentom, letcima, zastavama, uzvikivanjem parola s protesta protiv državnih nameta u Puli (28.9.2017.).

Podsjetimo se, isti protest se održao i u Rijeci prije ovog, na kojem smo također podijelili letke i time osigurali povratak na ulice i među socijalne pokrete koji nastaju kao reakcija na socijalne rezove koje provodi vlast, favorizirajući bogate, na štetu nas ostalih.

 


Protiv poreza (uzeli ste nam već i previše)

Vladajući poreze ne koriste kako bi podignuli standard života za većinu populacije Hrvatske, poboljšavajući javne usluge, već kako bi otplaćivali dugove koje su stvorili tajkuni i kako bi proširili i osigurali nove privilegije političara za koje vjerujemo da ne moramo objašnjavati koliko su štetni iz kojeg god tabora dolazili.

Iz tog razloga protivimo se svakom novom nametu kojeg uvodi država i unatoč tome što neki vjeruju kako će ovim porezom država uzeti bogatima kako bi siromašniji bolje živjeli, mi se ne zavaravamo takvim iluzijama jer znamo da država štiti bogate i moćne, stvarajući privid kako nas sve jednako tretira.

(iz letka dijeljenog na protestu)



Iz medija:


 

Snažne zajednice policiju čine suvišnom

U Puli je početkom srpnja 2017. održana javna intervencija “za sigurnije susjedstvo”, postavljenjem transparenta, dijeljenjem letaka po kvartu, te noćnom patrolom, kako bi s anarhističkih pozicija ukazali na problem anti-društvenog ponašanja od mikro do makro razine u društvu. Od sitnih kriminalaca tzv. kokošara koji kradu bakama torbice, susjedima bicikle, time uništavajući međusobnu solidarnost i povjerenje susjeda iz radničkih kvartova i omogućujući policiji izgovor da češće zalazi u njih, do tajkuna koji su nam ili pokušavaju ukrasti živote.


Jasno je kako živimo u društvu gdje je pravilo da tajkuni i političari (koje drže na kratkom povodcu) žive na teret nas ostalih koji živimo od svog rada. Razumijemo i kako mladi nemaju bolje uzore od ljudi koji su pokrali ovo društvo zbog vlastite pohlepe, ali i gluposti nas ostalih koji to dopuštamo. Poznate gazde žive na račun svojih radnika, njihove vile i skupi auti plaćeni su neisplaćenim plaćama radnika. No, to nije razlog da bi trebali i da hoćemo takvo ponašanje tolerirati među sobom. Kada kažemo „među sobom“ mislimo na socijalnu pozadinu iz koje dolazimo, na našu klasu i naše kvartove.

Ako se suprotstavimo ljudima koji su sposobni sitnim krađama prehranjivati sebe na račun sebi sličnih susjeda koji dolaze iz iste socijalne pozicije (radnici, nezaposleni i sirotinja) smatramo da ćemo lakše pokazati kako postoji još veći problem od sitnih kriminalaca tzv. kokošara. Govorimo o današnjem društvenom uređenju koji se bazira na kriminalu, koje institucijama policije i pravosuđa, sabora i Vlade, izlazi u susret velikim kriminalcima koji nisu ukrali bicikl, torbicu, novčanik, već tvornicu, naše mirovine i našu budućnost. Ako ljudi nauče reagirati solidarno na probleme među sobom, vjerujemo da će s vremenom moći na sličan način reagirati prema političkom i gospodarskom kriminalu.

Također, mi smo oni koji želimo manje policije u našim kvartovima, a da bi to postignuli moramo stvoriti atmosferu gdje se osjećamo sigurnima među svojim susjedima. Neki smatraju da je policija „štit građana“, da su tu zbog naše „sigurnosti i povjerenja“, no mi smatramo kako je policija tu zbog održavanja socijalnog poretka. Istog onog poretka koji omogućava manjini da živi na račun većine, da ljudi koji nemaju nikakvog obraza i koji su izgradili svoje imperije na znoju i krvi radnika budu moralne vertikale društva.

Na isti način kako je policija uglavnom nesposobna pronaći vaš ukradeni bicikl, novčanik ili nešto treće, tako su nesposobni, odnosno nevoljni, zatvoriti ljude koji su svoje vile i skupe aute kupili krađom nas ostalih. Moramo pronaći alternativu. Mi smatramo da ona tiho leži među nama, u našim kvartovima, našim zgradama, samo je treba probuditi i ohrabriti primjerima i upornošću. Da na kraju priče više vjerujemo u sebe i međusobnu solidarnost nego u politički sustav sa svim njegovim institucijama. (tekst letka dijeljenog u kvartu)


UMJESTO NA SUSJEDA NAMJERI SE NA SUSTAV!

 Mreža anarhista  / intervencija  za sigurnije susjedstvo / masari.noblogs.org


 

Uslužni sektor može biti borbeni sektor

Počinje turistička sezona, tisuće ljudi slijeva se na Jadransku obalu u potrazi za poslom u hotelima, restoranima, konobama, gostionicama, hortikulturi (održavanje zelenih površina), pizzerijama, slastičarnicama, trgovinama, pekarama, plažama i sl. Nije tajna kako je uslužni sektor jedan od najbrže rastućih u Hrvatskoj, a s time jasno ide i kako je najveći stres i navlačenje s poslodavcima, poslovođama i mušterijama upravo na ramenima čistačica, kuhara, sobarica, konobara, šankera, dostavljača, picajola, prodavačica i sl. radnika i radnica. Uvjeti su posebno otežani prije svega zbog topline, ali i brzine obavljanja i repetitivnosti posla. U takvim uvjetima nužno je znati da u cijeloj toj priči ne moramo biti poslušni, uplašeni i ponizni radnici, već možemo jedni u drugima prepoznati suradnike i potražiti slabosti kod ljudi koji nas iskorištavaju dok se znojavi zajebavamo za svaku kunu.

Neke od točaka koje bi posebno istaknuli su:

  • Nemojte se ustručavati raspitati o plaćama vaših prethodnika i kolega iz drugih srodnih poduzeća. Poanta je da ne pristajete na nižu plaću od drugih, već da tražite isti tretman ili višu plaću. Zašto bi radili za sitniš, ako gazde pošteno namlate pare preko sezone.

  • Kao radnici komunicirajte međusobno na radnome mjestu i s radnicima iz vaše neposredne okoline, ti ljudi mogu biti vaši suradnici puno više nego šefovi i mušterije. Prodavačica iz trgovine s konobarom iz restorana „preko puta“, picajolo s dostavljačem itd. Na taj način možete saznati navike vaših mušterija i osoblja koje vas nadgleda (poslovođe, kolege „drukera“, direktora), ali i steći nove prijatelje.

  • Nemojte trpjeti opasne i neugodne uvjete, vaše zdravlje i život su puno važniji od poslovanja poduzeća i profita gazdi. Ako vam je vruće udahnite svježeg zraka, izađite na kratko iz zagušljivih prostorija. Ako ste umorni, zastanite, odmorite. Ako je oprema kojom baratate neispravna ne dovodite se u opasnost, zatražite drugu. Da bi ste ovo bolje prakticirali morate shvatiti kako vi dobivate samo djelić profita koji gazda ubire i kako je vaše zdravlje na popisu ispod njegove zarade.

  • Nemojte misliti kako ste bespomoćni, niti jedno poduzeće ne voli lošu reklamu i probleme na radnom mjestu. Ako ste doživjeli poniženje, nepravdu ili opasne uvjete rada – nemojte šutjeti. Niti jedan gazda ne bi volio da mu u jeku sezone netko uništava „dobar ugled i ime“ anonimnim člancima na internetu, grafitom na fasadi, gomilom letaka koji upozoravaju radnike i mušterije o kakvom se poslodavcu radi. Budite maštoviti, strpljivi i pametni, jer postoji nebrojeno načina da se gazdi smanji profit u korist radnika.

  • Upoznajte se s vašim pravima (Zakon o radu), ali imajte na umu da ga većina poslodavaca ne poštuje ukoliko se ne nađe pred pritiskom (najčešće radnog kolektiva).

Želimo vam ugodno ljeto i sezonu, istodobno priželjkujući borbenije i odlučnije radnike i radnice – koji se ne daju ponižavati i razumiju da će nam biti kako si sami napravimo, jer nas nitko ne dolazi spasiti.


Inicijativa za borbeni uslužni sektor


 

Anarhisti i parlamentarna ljevica

Ovi redovi nastaju kao reakcija na parlamentarne lijeve političke partije u Hrvatskoj koje pokušavaju anarhizam i anarhiste prikazati kao „akcijski dodatak“ svojim „ozbiljnim politikama“. Kao vrijedne terenske radnike koji trebaju parlamentarnu partiju kada treba definirati političke ciljeve, taktike i strategiju. S druge strane redovi nastaju da kao anarhisti budemo vidljiva, konzistentna i jasna opcija koja je raskrstila s parlamentarnim ljevičarima i desničarima, političarima, strankama i partijama. Time nastavljajući i potičući atmosferu među ljudima svih profila koji gube vjeru u državna rješenja i sudjeluju u studentskim i radničkim okupacijama i štrajkovima, nestranačkim „građanskim inicijativama“, prosvjedima koji izlaze iz legalnih okvira, čime se priprema teren za oblik otpora koji se oslanja na vjeru u samoorganizaciju, direktno djelovanje, međusobnu pomoć i solidarnost.


Premda kao anarhisti dijelimo vrijednosti s ljevičarima koji su za pravednije, slobodnije i ravnopravnije društvo prema radnicima, moramo jasno podvući što nas od njih razlikuje. Kada kažemo parlamentarni ljevičari mislimo na grupu ljudi koja želi parlamentarnim izborima osvojiti državnu vlast i imati pod svojom kontrolom državne institucije (poput škola, zatvora, banaka, policije, vojske, bolnica itd.). Tu se ne razlikuju puno od drugih političkih opcija koje pretendiraju na vlast i zanima ih da im na izborima date svoj glas, a kako bi ih dobili moraju znati pragmatično i oportunistički svakome obećati po nešto.

Anarhisti s druge strane ne obećavaju ništa nikome i ne smatraju parlamentarne izbore na bilo kojoj razini političkom arenom, već političku borbu vode na ulicama, radnim mjestima i u zajednicama. To je iz razloga jer konzultirajući povijest i aktualne borbe vidimo kako se institucijama vlasti, šefovima i političarima, zahtjevi potlačenih nameću kolektivnim otporom izvana. Na isti način kako radnika na disciplinu i rad prisiljava strah od otkaza, gladi i gubitka krova nad glavom, tako šefa, direktora, gradonačelnika ili ministra na ustupke prema organiziranim seljacima, radnicima, studentima ili bilo kojoj drugoj ugroženoj društvenoj skupini, prisiljava strah od gubitka popularnosti, profita, imovine i na kraju vlastite sigurnosti.

Ljevičari tvrde kako žele i mogu iskoristiti državne institucije, uključujući i medije za blagostanje svih, ako im se da na raspolaganje državni novac. Anarhisti s druge strane grade svoje institucije vlastitim naporom (socijalne centre, skvotove, radijske postaje, izdavaštva, internetske stranice, škole, sportske, kulturne i solidarne projekte, sindikate itd.) izgrađujući drugačiji svijet odmah, bez da čekaju dolazak na vlast i u medije, financijsku injekciju nekog državnog ili nevladinog fonda. Takvim pristupom jačajući društvo i podsjećajući ga kako je starije od crkve, države, stranaka, nevladinih udruga i kako raspolaže alatima jačim i efikasnijim od bilo koje državne politike.

Ovime ne želimo pozivati na razdor među ljudima koji su dio naše klase i koji žive od svoga rada ne izrabljujući druge, već želimo naše prijedloge i vrijednosti učiniti jasnima u društvu kojeg mijenjamo svojim primjerom. Želimo doprijeti do onih koji će zbog svoje naivnosti biti samo kotačić u mašini koja je željna vlasti i kontrole, umjesto da se razvijaju kao individue i kolektiv koji bolje razumije svijet oko sebe i može ga mijenjati. Ono što nas čini anarhistima nije puka direktna akcija, već i vjera da je društvo slobodnije, ravnopravnije i efikasnije izvan državnih i kapitalističkih okvira, funkcionirajući bez prisile prema vlastitim članovima, samoupravljajući svoje aktivnosti, bile one radničke, intelektualne, umjetničke ili znanstvene, bez nadzora, kontrole i cenzure nekog višeg autoriteta do dogovora vlastitih kolektiva, pojedinaca i zdravog razuma.

Anti-parlamentarna kampanja
travanj, 2017.

Mreža anarhista (MASA)
Federacija za anarhističko organiziranje (FAO)
Internacionala anarhističkih federacija (IAF)


Povezani članci: