10 godina Mreže anarhista

Obilježili smo 10 godina “formalnog” djelovanja u Istri i na Kvarneru u Puli. Desetljeće rada u svojstvu Mreže anarhosindikalista (2008.-2013.) kao Lokalne grupe Pula i Rijeka, kao Mreža anarhista Rijeka (2013.-2016.) i Mreža anarhista Istra (2015.-2018.), time zaokružujući 10 godina kontinuiteta anarhističkog djelovanja MASA-e, sadašnje MASA-FAO-IFA, članice Federacije za anarhističko djelovanje (Slovenija&Hrvatska) i Internacionale anarhističkih federacija.

Događaj u Puli smo organizirali u dva dijela, kao otvoreni dio za javnost u obliku izložbe fotografija 10 godina djelovanja u Rijeci i Puli, plesnjaka u Klubu Kotač popraćenog anarhističkim distribucijama, aktivističkim projekcijama i anarho dub kolektivima, te kao zatvoreni dio za delegaciju anarhista iz Italije, Slovenije, Istre i Dalmacije u sklopu anarhističke konferencije na kojoj smo potvrdili i dodatno objasnili svoje taktike i strategiju. U sklopu svega izdali smo 8. broj glasila Društvo otpora i pamflet Istarski anarhisti.

Trenutak s izložbe

Pronašli smo dodatnu motivaciju i suradnike, te nastavljamo zacrtanim putom izgrađivati pokret u Istri i na Kvarneru koji će moći predstavljati anarhizam široj javnosti, popularizirati osnovne anarhističke ideje, podržavati kulturu otpora i solidarnosti među narodom, intervenirati u društvene sukobe s anarhističkih pozicija, te izgraditi anarhističku infrastrukturu kao nužan dio stvaranja, očuvanja, edukacije i međusobne solidarnosti anarhističkih militanata, simpatizera i širih društvenih gibanja.

Delegacija anarhista s Jadrana (Italija, Slovenija, Istra i Dalmacija)

Cijeli događaj možete pregledati u galeriji fotografija “Društvo otpora”.


MASA-FAO-IFA

Mreža anarhista – Federacija za anarhističko organiziranje – Internacionala anarhističkih federacija


Iz medija:


SKINITE

PDF

Tajkuni i turizam ili borbeni sindikalizam

Podržali smo 15.02.2018. prosvjed “Ne damo Uljanik, ne damo Pulu” u organizaciji istoimene inicijative u Puli, transparentom i sa 100-tinjak podijeljenih letaka, kao reakcija na najavu restrukturiranja brodogradilišta koje donosi otpuštanja za 1100 radnika – 750 u Puli i 350 u Rijeci, te prenamjenu brodogradilišta za izradu i održavanje luksuznih i manjih brodova. Od starih znanaca posebno nam je drago bilo vidjeti Regionalni industrijski sindikat, a i uvijek je lijepo čuti Zbor Praksa kako pjeva. Okupilo se između 300-tinjak ljudi, a inicijativa je dobila podršku i dolaskom sindikalista i radnika iz Slovenije. (Pula, Hrvatska)


Pasivni i nepovjerljivi jedni prema drugima u našim zajednicama i na radnim mjestima omogućujemo vlastodršcima da donose odluke mimo nas. Vodeći se profitom, interesima pojedinaca i pohlepom, vlastodršci donose odluke na štetu većine – pogodujući biznismenima pritom nama ostalima snižavajući kvalitetu života, prava i slobode.

Situacija u brodogradilištu Uljanik podsjeća i na ostatak društva, međusobno podijeljeni, bez postojanja kolektiva u kojem se mogu susretati kao ravnopravni sudionici te koji služi za slobodan protok informacija, međusobnu podršku i mobilizaciju – radnici su prepušteni na milost i nemilost sindikalnih birokrata, koji su preuzeli ulogu političara na radnim mjestima, štiteći uprave i pasivizirajući radnike.

Pošto vidimo u kojem smjeru društvo ide ako se prepušta pasivnosti i da oni najgori među nama koriste situaciju kako bi što više ugrabili, svjesno smo dio društvene tendencije koja želi vratiti živost, znatiželju, kritičnost, otpor i solidarnost među ljude.

Imamo pravo utjecati na smjer društva i biti uvjereni kako gospodarsko-politička elita ne misli na potrebe cijele populacije, nego samo onih čiji se glas čuje zbog količine novaca na računu i umreženosti privatnih interesa. Imamo pravo intervenirati kada mislimo da naše zajednice i radna mjesta mogu biti bolje upregnuta nego kao turistička destinacija za elitnu klijentelu na periferiji Europske unije.

(tekst letka dijeljenog na prosvjedu)


(album fotografija)


Povezane stranice:

Istarski anarhisti – stogodišnji kontinuitet

Zaokružili smo 100 godina djelovanja istarskih anarhista, od popularnosti među radnicima od 1870-ih i „slijevanja“ anarhističkih ideja iz Italije i Švicarske u Istru, do praćenja anarhista koji internacionalno djeluju do svoje smrti 1970-ih, poput Nikole Turčinovića. Po priznanju tajnih policija tog vremena, radnici Istre su bili skloniji „talijanskom tipu“ radničkog organiziranja, nego njemačkom, što znači kako je anarhistička struja radničkog pokreta u Istri bila popularna. No, da ne bi sve „zasluge“ preuzeli talijanski anarhisti, koji svoju „bazu“ maju još od Bakunjinovog osnivanja Bratstva 1856. u Napulju i djelovanja poznatog Errica Malateste, istarski anarhisti su stvorili generacije anarhističkih militanata koji su djelovali u radničkom pokretu u Istri, Trstu i Rijeci, suprotstavljali se teroru talijanskih fašista, pa sve do internacionalnog djelovanja u Francuskoj, Argentini, Španjolskoj i Italiji. Da su uživali veliko povjerenje internacionalnog anarhističkog pokreta govore odgovorne pozicije, koje su zauzimali po pristizanju u inozemne anarhističke organizacije i revolucionarne situacije kao što su bile španjolski građanski rat i talijanski pokret otpora. Anarhizam ima bogatu prošlost i kontinuitet na ovim prostorima, unatoč zataškavanju različitih vlasti.

Režimi se mijenjaju anarhizam u Istri ostaje!


Skini PDF!


Protiv poreza (Pula, Hrvatska)

Odlučili smo uzeti udjela u protestu protiv dodatnih državnih nameta, jer smo prepoznali građansku inicijativu koja je nestranački, samoorganizirano odlučila reći vlastima dosta i kao takva bila plodno tlo za naše djelovanje. U nastavku je tekst letka i nekoliko fotografija s anarhističke intervencije s transparentom, letcima, zastavama, uzvikivanjem parola s protesta protiv državnih nameta u Puli (28.9.2017.).

Podsjetimo se, isti protest se održao i u Rijeci prije ovog, na kojem smo također podijelili letke i time osigurali povratak na ulice i među socijalne pokrete koji nastaju kao reakcija na socijalne rezove koje provodi vlast, favorizirajući bogate, na štetu nas ostalih.

 


Protiv poreza (uzeli ste nam već i previše)

Vladajući poreze ne koriste kako bi podignuli standard života za većinu populacije Hrvatske, poboljšavajući javne usluge, već kako bi otplaćivali dugove koje su stvorili tajkuni i kako bi proširili i osigurali nove privilegije političara za koje vjerujemo da ne moramo objašnjavati koliko su štetni iz kojeg god tabora dolazili.

Iz tog razloga protivimo se svakom novom nametu kojeg uvodi država i unatoč tome što neki vjeruju kako će ovim porezom država uzeti bogatima kako bi siromašniji bolje živjeli, mi se ne zavaravamo takvim iluzijama jer znamo da država štiti bogate i moćne, stvarajući privid kako nas sve jednako tretira.

(iz letka dijeljenog na protestu)



Iz medija:


 

Snažne zajednice policiju čine suvišnom

U Puli je početkom srpnja 2017. održana javna intervencija “za sigurnije susjedstvo”, postavljenjem transparenta, dijeljenjem letaka po kvartu, te noćnom patrolom, kako bi s anarhističkih pozicija ukazali na problem anti-društvenog ponašanja od mikro do makro razine u društvu. Od sitnih kriminalaca tzv. kokošara koji kradu bakama torbice, susjedima bicikle, time uništavajući međusobnu solidarnost i povjerenje susjeda iz radničkih kvartova i omogućujući policiji izgovor da češće zalazi u njih, do tajkuna koji su nam ili pokušavaju ukrasti živote.


Jasno je kako živimo u društvu gdje je pravilo da tajkuni i političari (koje drže na kratkom povodcu) žive na teret nas ostalih koji živimo od svog rada. Razumijemo i kako mladi nemaju bolje uzore od ljudi koji su pokrali ovo društvo zbog vlastite pohlepe, ali i gluposti nas ostalih koji to dopuštamo. Poznate gazde žive na račun svojih radnika, njihove vile i skupi auti plaćeni su neisplaćenim plaćama radnika. No, to nije razlog da bi trebali i da hoćemo takvo ponašanje tolerirati među sobom. Kada kažemo „među sobom“ mislimo na socijalnu pozadinu iz koje dolazimo, na našu klasu i naše kvartove.

Ako se suprotstavimo ljudima koji su sposobni sitnim krađama prehranjivati sebe na račun sebi sličnih susjeda koji dolaze iz iste socijalne pozicije (radnici, nezaposleni i sirotinja) smatramo da ćemo lakše pokazati kako postoji još veći problem od sitnih kriminalaca tzv. kokošara. Govorimo o današnjem društvenom uređenju koji se bazira na kriminalu, koje institucijama policije i pravosuđa, sabora i Vlade, izlazi u susret velikim kriminalcima koji nisu ukrali bicikl, torbicu, novčanik, već tvornicu, naše mirovine i našu budućnost. Ako ljudi nauče reagirati solidarno na probleme među sobom, vjerujemo da će s vremenom moći na sličan način reagirati prema političkom i gospodarskom kriminalu.

Također, mi smo oni koji želimo manje policije u našim kvartovima, a da bi to postignuli moramo stvoriti atmosferu gdje se osjećamo sigurnima među svojim susjedima. Neki smatraju da je policija „štit građana“, da su tu zbog naše „sigurnosti i povjerenja“, no mi smatramo kako je policija tu zbog održavanja socijalnog poretka. Istog onog poretka koji omogućava manjini da živi na račun većine, da ljudi koji nemaju nikakvog obraza i koji su izgradili svoje imperije na znoju i krvi radnika budu moralne vertikale društva.

Na isti način kako je policija uglavnom nesposobna pronaći vaš ukradeni bicikl, novčanik ili nešto treće, tako su nesposobni, odnosno nevoljni, zatvoriti ljude koji su svoje vile i skupe aute kupili krađom nas ostalih. Moramo pronaći alternativu. Mi smatramo da ona tiho leži među nama, u našim kvartovima, našim zgradama, samo je treba probuditi i ohrabriti primjerima i upornošću. Da na kraju priče više vjerujemo u sebe i međusobnu solidarnost nego u politički sustav sa svim njegovim institucijama. (tekst letka dijeljenog u kvartu)


UMJESTO NA SUSJEDA NAMJERI SE NA SUSTAV!

 Mreža anarhista  / intervencija  za sigurnije susjedstvo / masari.noblogs.org