Za konzistentni anarhizam u društvenim gibanjima!

S ponosom objavljujemo kako je naš članak izašao u talijanskom anarhističkom glasilu „Germinal“ (br. 128, travanj 2019.). Novine koje postoje od 1907. godine i kao takve bitan faktor za anarhiste, simpatizere i širu javnost u regiji. O Germinalu smo pisali u povijesnom kontekstu u našem pamfletu „Istarski anarhisti“, u kojem smo naveli kako je to glasilo našlo svoj put i prema Istri, odnosno tadašnjim radnicima koji su sa simpatijama gledali na anarhizam ili bili aktivno uključeni u pokret.

Ono što nam talijanski anarhisti mogu reći o porijeklu imena svoga glasila je to da je povezano s Francuskom revolucijom (1789.) i promjenom gregorijanskog kalendara kako bi obezvrijedili svećenstvo i ideju boga. Ime je to s kojim nam dolazi proljeće (na francuskom), a na talijanskom „germinare“ znači pupati. Nešto što se činilo mrtvim preko zime, odjednom oživljava, a ta metafora je odmah našla svoje simpatizere među anarhistima i radnicima (ponajprije u Francuskoj i Španjolskoj), koji su tim imenom nazivali i svoju djecu. Između ostaloga, to je naslov poznatog romana Emilea Zole koji govori o surovom životu radnika. Iz bogate dinamike glasila možemo saznati i kako su ga pokušali ugasiti fašisti, boljševici i država čim je slobodarski duh bio previše prisutan ili jednostavno smetnja. Unatoč svemu, prenosimo anarhističku borbu preko nacionalnih granica i gradimo progresivnu tradiciju za sljedeće naraštaje.


Situacija za anarhistički pokret u Hrvatskoj nije obećavajuća, ali unatoč hobizmu većine „aktivista“ kojima je anarhizam simpatičan privjesak, supkulturnim utjecajima (točnije utezima poput njegovanja kulture hedonizma, površnosti i političke nepismenosti), represiji nad istaknutijim pojedincima i pravosudnim trakavicama (Inicijativa protiv političke represije u Rijeci), strankama koje su pokušale anarhizam kooptirati kao bezopasan dio svojih terenskih radnika (tj. pomiriti parlamentarizam i direktnu akciju), anarhizam je vidljiva alternativa sa sve čvršćim praktičnim prijedlozima široj populaciji i ugroženim skupinama, zahvaljujući konzistentnoj prisutnosti anarhista riječju i djelom u društvenim gibanjima.

Aktivnosti Mreže*, suradnika i simpatizera orijentirane su na situaciju u državi i regiji. Shodno tome postoje tri stalne kampanje, sad jačeg sad slabijeg intenziteta – protunacionalistička i anti-parlamentarna, te potenciranje borbenog radništva. Uz kampanje pokušavamo razviti i izdavačku djelatnost kroz pamflete, ali i vlastito glasilo (Društvo otpora), kroz koje populariziramo i druge teme iz anarhističkog opusa poput anti-klerikalizma, liberterskog obrazovanja, povijesti pokreta, te iskustva anarhista aktualnih borbi u inozemstvu.

Zbog sveprisutnog nacionalizma (u školama, među klincima, huliganima i navijačima, na televiziji, u Crkvi, javnom prostoru i drugim institucijama) guramo Protunacionalističku kampanju od 2012. godine koja donosi niz tekstova, analiza za intervenciju u našim zajednicama i materijale za „uličnu promidžbu“, kampanja donosi i prvi samoorganizirani košarkaški turnir „Zakucajmo nacionalizam“ (ljeta 2018. u Puli). Anti-parlamentarna kampanja je pokrenuta 2011. godine u Rijeci i od tada je izašao niz tekstova, naljepnica, plakata, transparenata i grafita kojima se nastoji usaditi duboko nepovjerenje narodu prema svim političarima i vjeru u samoorganizaciju i direktnu akciju. Razvili smo i treću frontu od samog početka postojanja Mreže 2008., a ona je naglasak na borbeni sindikalizam (koristeći tradiciju anarhosindikalizma i revolucionarnog sindikalizma kao inspiraciju), čime smo se zbog geografske pozicije  i sastava članstva neraskidivo vezali za sudbine brodogradilišta 3.maj-a u Rijeci i Uljanika u Puli.

Situacija u zemlji također nije obećavajuća, završna faza deindustrijalizacije (gašenje svih velikih i važnijih proizvodnji) sa smanjivanjem kapaciteta brodogradilišta, zarad prihoda od turizma i lobija EU elite, stvara atmosferu egzodusa mladih iz zemlje u potrazi za boljim životom, velikog postotka nezaposlenosti tijekom godine (izvan sezone), raspadanja javnog sektora (poput zdravstva i prijevoza), te galopirajuće privatizacije čak i javnih dobara (šuma, voda, obale). Sve to zajedno ostavlja gorak okus u ustima, zbog gotovo nepostojećih borbenih radničkih organizacija i socijalnih pokreta koji se mogu uloviti u koštac s gospodarsko-političkom elitom.

Daleko smo od toga da anarhizam može postati vodeća snaga u društvu u nešto skorije vrijeme, ali koristeći svaku priliku pokušajmo ostati vidljiva, konzistentna, autonomna i borbena opcija za sve koji grade socijalne pokrete umjesto političkih kandidata, te izgrađuju samoinicijativne i energične pojedince kao garanciju boljeg života, tj. kulturu otpora i solidarnosti.

*Mreža anarhista (MASA) djeluje u Istri i na Kvarneru od 2008. godine, fokusirajući se uglavnom na veće gradove poput Pule i Rijeke, te njihove okolice. Kontakti koje pokušavamo održati u Hrvatskoj se uglavnom odnose na Dalmaciju, na glavni grad Zagreb, Zagorje i Međimurje. Uz domaće kontakte u intenzivnoj smo suradnji s anarhistima iz Slovenije s kojima smo i u Federaciji za anarhističko organiziranje (FAO-IFA), u komunikaciji s anarhistima iz Italije, Grčke, Srbije i ostalih zemalja, uglavnom preko infrastrukture i kontakata Internacionale anarhističkih federacija (IAF-IFA), ali i šire.


Izvor: Germinal (128, aprile 2019.)

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*