Ljetos smo sa slovenskim drugovima iz zajedničke Federacije za anarhističko organiziranje (FAO-IFA) otputovali u Atenu kako bi prisustovali regularnom sastanku Internacionale Anarhističkih Federacija (IAF-IFA), kojeg su ovog puta udomaćili grčki drugovi i njihova Anarhistička Politička Organizacija (APO-IFA) u skvotu Lelas Karagianni 37. Tu priliku iskoristili smo da istražimo Atenu i njezinu anarhističku stranu koja nam tako često daje motivaciju i inspiraciju u lokalnom i regionalnom djelovanju. U nastavku pročitajte o projektima koje smo iz prve ruke istražili. Radi se o skvotiranim i iznamljenim prostorima, koji ugošćuju različite projekte; od mjesta za život anarhista i izbjeglica, knjižnice, kafiće, besplatne klinike. Također, poseban naglasak stavili smo na još dvije bitne “stvari”; anti-autoritarni kvart Eksarhiju, te Politenički fakultet u istom kvartu.
Lelas Karagianni 37 (Atena 1988.-2018.)
Lelas Karagianni 37 je najstariji skvot u Grčkoj i vjerojatno među najstarijim u Europi. Postoji 30 godina, a služi za življenje i politički rad anarhista. U njemu se spava, jede, uči, trenira, održavaju sastanci i pripreme za akcije. Struja i voda su u funkciji, a mjere predostrožnosti na ulazu odgovaraju kontekstu anarhističkog skvota podložnog evikcijama policije i napadima fašista. 2013. je eviktiran od strane policije, a snimku evikcije i solidarnosti anarhista možete pogledati na YouTube-u pod nazivom “Police invades Lelas Karagianni Squat in Athens”.
Nazvan je po ubijenoj grčkoj partizanki (”heroini podzemlja”, pogubljenoj 1944. streljačkim vodom u 46. godini života, osnivačici grupe otpora “Bouboulina” – po kojoj je snimljen i film “Lela Karagiannis, the Fragrance of a Heroine”). Skvot je pred manje od tjedan dana nego li nas je ugostio krajem 6. i početkom 7. mjeseca pretrpio napad fašista molotovljevim koktelima, koji su se izdvojili od nacionalističkog marša protiv Makedonije. Uobičajena praksa fašista je da pod okriljem širih nacionalističkih pokreta i prosvjeda provode svoje napade na manjine, političke neistomišljenike i prostorije anarhističkog i ljevičarskog pokreta u Grčkoj.
Domaćini skvota su anarhistička grupa Circle of Fire koja je članica federacije Anarhističke Političke Organizacije (APO-IFA). Nama je interesantna zbog političke evolucije koju je doživjela, od insurekcionističke grupe koja kroz praksu i vrijeme polako napušta svoje insurekcionističke stavove i nadomješta ih onima iz obitelji socijalnog anarhizma. Skvot posjeduje svoju knjižnicu, a najstariji članovi su se potrudili svoja i tuđa iskustva tiskati kroz knjige i pamflete. Kroz osobni razgovor s jednim iz njihove grupe došli smo do njihovih zaključaka kako nije dovoljno imati svoju anarhističku grupu koja operira na razini kvarta i grada, već da je potrebno umrežavanje na nacionalnoj i internacionalnoj razini, radi bolje koordinacije i informiranja o političkom, ekonomskom i društvenom kontekstu pojedinih gradova, država i širih regija. Ovo je za grčki pokret novost, koji je navikao na neformalne grupe i uglavnom napadačke aktivnosti pokreta.
K-VOX socijalni centar i ADYE zdravstvena klinika (2012.-2018.)
K-VOX je skvotirani socijalni centar u srcu Eksarhije (anti-autoritarni kvart Atene), koji nosi ime po kinu koje je nekoć bilo tamo. Postoji 6 godina i sastoji se od knjižnice, kafića i besplatne zdravstvene klinike ADYE. Sav novac sakupljen radom kafića i knjižnice odlazi za potrebe anarhista koji trpe sudske progone i izdržavaju zatvorske kazne. Svi “zaposlenici” volontiraju, a mjesto se koristi za sastanke poznate anarhističke grupe Rubikon (Rouvikonas). Njihov YouTube i LiveLeak kanal.
Osim razgovora sa šankerima o prirodi prostora i sadržaju centra, sjeli smo i s dijelom anarhističke grupe Rubikon, članice Anarhističke federacije (nezavisno od Anarhističke Političke Organizacije). Radi se o grupi o kojoj izvještaji gotovo svaki tjedan budu na saborskim sjednicama, nacionalnoj televiziji ili u najčitanijim novinama.
Zašto? Grupa se specijalizirala za izvođenje direktnih akcija kojima privlači pozornost javnosti na odgovorne institucije i organizacije, bilo za patnju radnika i ljudi Grčke ili ljudi u inostranstvu. Akcije traju svega par minuta, a za to vrijeme članovi Rubikona okupiraju zgradu i koristeći njene prozore i balkone postavljaju transparente vidljive prolaznicima, razbacaju letke i učine simboličnu materijalnu štetu bojom ili razbijajući opremu i prozore. Upadi u prostorije institucija i ljudi odgovornih za evikcije, korupciju, dotrajalu opremu radnika itd. gotovo uvijek pokupe simpatije javnosti, a u 99% slučajeva prođu bez uhićenja.
Tema koju smo načeli s ekipom iz Rubikona je “vakuum” koji nastane kada ne postoji prisutnost policije u kvartu (koja se nalazi na rubovima kvarta, ali u sam kvart zalazi jedino “u punoj ratnoj spremi”). Taj vakuum moći ispune kriminalne organizacije poput mafije, ali u Eksarhiji su naišli na otpor. Navodimo to pošto su anarhisti u Eksarhiji nakon napada dilera na njih (izboli su noževima dva druga i pucali na skvot) organizirali prvu oružanu povorku protiv mafije (2016.) i time pokupili ogromne simpatije javnosti, da bi nedugo zatim istaknutog kriminalca (Habibija) netko likvidirao uz sam rub K-VOX-a (link na preuzimanje odgovornosti).
Država je nakon toga reagirala, ali protiv mafije, jer su anarhisti imali snažnu potporu javnosti, a reakcija je bila potrebna jer bi bez nje priznali da su anarhisti glavni u kvartu, a ne država, a vrlo vjerojatno su time spriječili i masakr. Osim besplatne zdravstvene zaštite za stanovnike kvarta ADYE zdravstvena klinika pruža pomoć ozlijeđenim anarhistima, pa smo tako pred svega koji tjedan mogli čuti kako je netko iz prolazećeg auta u Eksarhiji pucao iz pištolja ranjavajući djevojku u noge. Medicinski tim iz ADYE-a se pobrinuo za nju.
Realnost anarhističkog pokreta koji treba preživjeti represiju države, ali i nasilje kriminalnih organizacija čini projekte kao što su K-VOX i ADYE neprocjenjivima za opstanak pokreta. Policija gurajući ovisnike i surađujući s dilerima prisiljava anarhiste da uz borbu protiv kapitalizma i države uvrste i borbu protiv narkomanske ovisnosti, kriminala i mafije.
Nosotros, anti-autoritarni socijalni centar (2006.-2018.)
Nosotros je iznajmljeni anti-autoritarni socijalni centar uz sam rub glavnog trga Eksarhije (nasuprot K-VOX-a), koji postoji 12 godina. Ime nosi po španjolskoj anarhističkoj grupi iz 30-ih, a ugošćava razne besplatne radionice za zajednicu i simpatični kafić na krovu zgrade. Dobrodošli su svi koji prihvaćaju anti-parlamentarizam, samoorganizaciju i direktnu demokraciju. Centar je mjesto sastanaka Alpha Kappa (Anti-Authoritarian Movement, AK) i skupštine svih uključenih u program.
Uz skvotirane prostore pokret koristi i iznajmljene prostore, a jedna od prednosti na koju su nam odmah ukazali je nemogućnost ulaska policije bez sudskog naloga. Ugostila nas je drugarica na vrhu zgrade u kafiću gdje je ljeti predivno zbog protoka zraka, ali i filmova koje navečer puštaju. Nosotros i Alpha Kappa koriste termin “anti-autoritarno” kada opisuju svoje djelovanje i projekte. Zašto?
Ovo nas vraća u godinu 2011. i djelovanje Slobodarskog bloka u Rijeci za čije je osnivanje dijelom zaslužna i Alpha Kappa odnosno njihove ideje s kojima smo se susreli iste godine u Solunu. Naime, anarhisti djeluju u anarhističkim organizacijama sačinjenim od anarhista, ali i u ostalim organizacijama koje zadržavaju anarhističke principe odlučivanja i djelovanja, ali ne i ideološko ime. Slobodno možemo reći da bi bez takvih projekata anarhistički pokret bio “osuđen” na djelovanje samo među anarhistima. Projekti poput Nosotrosa anarhizam čine dostupnim široj populaciji. Kako? Premda se većina stanovnika nekog kvarta, grada ili države neće poistovjetiti s ideologijom anarhizma, odnosno neće reći za sebe da su anarhisti, oni se vrlo lako mogu poistovjetiti s kritikom stranaka, s ravnopravnim odlučivanjem i direktnom akcijom kada zakažu druge metode, najčešće legalističke prirode udruga i žutih sindikata itd.
Ovu logiku neki anarhisti ne mogu shvatiti, pa tvrde da se Alpha Kappa već godinama ograđuje od anarhizma i anarhista, ne shvaćajući da se u biti ograđuju od anarhista koji pokazuju svu svoju zadrtost i neznanje kada se radi o mehanizmima društvenog utjecanja anarhista na širu populaciju, bilo radnika, nezaposlenih, studenata, seljaka ili dr. društvenih skupina u potlačenom položaju. To su “anarhisti” na koje smo i mi naviknuli, koji ne žele sudjelovati u društvenim gibanjima koja za njih nisu “dovoljno anarhistička”, u biti pokazujući da oni nemaju namjeru utjecati na društvo, već “anarhizam” nose kao subkulturni privjesak ili što bi rekli drugovi iz Alpha Kappe – kao egoistični nihilizam.
Alpha Kappa ili Anti-Authoritarian Movement (Αντιεξουσιαστική Κίνηση, AK) postoji od 2002., a smatra se dijelom internacionalne mreže Beyond Europe.
Notara 26, skvot za izbjeglice (2015.-2018.)
Notara 26 je okupirana zgrada u Eksarhiji od 2015. godine, koju vodi skupština samoorganiziranih izbjeglica, njih trenutno oko 100-tinjak. 6 katova osmijeha djece, žena i muškaraca, bez ikakvog upliva NGO sektora i države, uz pomoć anti-autoritaraca i konvoja solidarnosti namirnica i robe anarhista iz Europe, ali i donacija lokalnih radnika. Prostori za druženje, spavanje, kuhanje, skladištenje i djecu čisti su i uredni, a mi smo dobili na povjerenje da sve istražimo. Samoorganizacija je efikasna naspram države, udruga i stranaka, ne samo za anarhiste već i sve ugrožene skupine! Za ljude koji su pobjegli od rata i nasilja Eksarhija je postala privremeno utočište.
Do Notare smo došli preko Anti-autoritarnog pokreta (prije spominjane Alpha Kappe), koji pomaže izbjegličkom skvotu da opstane. Pred koju godinu fašisti su pokušali zapaliti skvot dok su unutra bila između ostaloga i djeca. Napad je odbijen, skvot renoviran, ali su uvedene i neke nove mjere sigurnosti, pa skvot uz svoj higijeničarski tim koji čisti – ima i “sigurnosni tim” koji u smjenama štiti skvot od potencijalnih napada, ali i ulice kvarta oko skvota od anti-društvenog kriminala.
Noć prije našeg posjeta netko je pokušao ukrasti motocikl parkiran pred ulazom skvota (mediji znaju okrivljivati izbjeglice za svaki kriminal u kvartu), ali je sigurnosni tim izbjeglica spriječio krađu, te razoružao lopova time doprinoseći sigurnosti kvarta i ugledu projekta Notara 26.
AEK, klub navijača (1975.-2018.)
U Eksarhiji postoji Klub navijača AEK-a, uz križanje gdje je 2008. ubijen mladi Alexis, kojeg ne možete fulati zbog ukrašenih zidova.
AEK su 1924. godine osnovali Grci izbjegli iz Konstantinopola (Istanbula) poslije Grčko-turskog rata (1919.-1922.), a navijači su se prvi put pod imenom Gate 21 organizirali 1975. Godine 2015. su na tribinu uveli izbjeglice iz Sirije i istaknuli natpis: AEK majka svih izbjeglica. Unatoč raznim kritikama, postoje uzajamne simpatije anarhista i dijela navijača AEK-a.
Osim prisutnosti anarhističkih ideja u “mainstream sportu”, odnosno kroz već postojeće navijačke skupine kao protuteža nacionalizmu, anarhisti organiziraju vlastite sportske klubove koji počivaju na samoorganizaciji i protivljenju “modernom sportu” (koji služi profitu i uglavnom skretanju pažnje javnosti s gorućih društvenih pitanja). Tako postoje nogometni, odbojkaški, košarkaški, kickbox i dr. klubovi, koji osim što vizualno jasno daju do znanja da su anti-sistemski raspoloženi, počivaju na potpuno drugačijoj etici od one kapitalističke, tržišne i nacionalističko-državne.
Politehničko sveučilište i Exarcheia (završne riječi…)
Politehničko sveučilište (Athens Polytechnic, Polytechneion) nalazi se na rubu Eksarhije i bitan je dio priče popularnosti anarhističkog pokreta i narodnog nepovjerenja prema državi.
Sveučilište je bilo epicentar ustanka protiv vojne hunte 1973. (koje je trajalo od 1967. do 1974.), ustanak koji je završio u krvoproliću studenata na koje je poslana vojska, a samu ogradu sveučilišta srušio je tenk. Studentski pokret bio je pod utjecajem 68′, pa samim time i anarhista. Zbog specifičnog političko-povijesnog konteksta danas Sveučilište ima autonomiju, pa se anarhisti nakon uličnih sukoba često tamo znaju zabarikadirati. Ispunjeno je političkim grafitima i transparentima, a gotovo uvijek netko od studenata izrađuje transparente za prosvjede.
***
Eksarhija, atenski kvart – epicentar pobune protiv vojne hunte 1974. i protiv ubojstva mladog anarhiste 2008. Na prvu nas je zagušila atmosfera ovisnika na glavnom trgu, koje policija ciljano gura u Eksarhiju, da bi kroz isti dan počeli polako otkrivati projekte u premreženim uličicama kvarta koji ga pumpaju anti-sistemskim idejama, borbom i životom.
Utočište političkim radikalima (ponajprije anarhistima, zatim ljevičarima), imigrantima i izbjeglicama, pod budnim je okom policije koja 0-24 stražari na rubovima kvarta. U grubo je potrebno sat vremena kako bi se obišle sve ulice, a mi ćemo se vraćati u tvrđavu anarhista…
Album fotografija: Atena, Grčka (Ljeto 2018.)
Izvor: 9. broj glasila Društvo otpora (listopad, 2018.)
Prijevod na španjolski: kaosenlared i alasbarricadas
S ponosom objavljujemo kako je naš članak izašao u talijanskom anarhističkom glasilu „Germinal“ (br. 128, travanj 2019.). Novine koje postoje od 1907. godine i kao takve bitan faktor za anarhiste, simpatizere i širu javnost u regiji. O Germinalu smo pisali u povijesnom kontekstu u našem pamfletu „Istarski anarhisti“, u kojem smo naveli kako je to glasilo našlo svoj put i prema Istri, odnosno tadašnjim radnicima koji su sa simpatijama gledali na anarhizam ili bili aktivno uključeni u pokret.
