Koga još boli ku*ac za brodogradnju?

3.maj borba

Dvije stvari su na trenutak razbudile radnike 3. MAJ-a; “Incijativa 3.MAJ trećemajcima” pokrenuta 2010. i nedavni nenajavljeni štrajk radnika održan 10.6. ove godine. Oba događaju su uzburkala atmosferu u strukturama vlasti i uprave, što je znak da je to dobar smjer djelovanja. Unatoč naporima, Inicijativa nikada nije istinski zaživjela među radnicima, što zbog sitnih interesa sudionika same incijative koji nisu bili dio proizvodnje, što zbog nedostatka samoinicijative radnika. S druge strane – nenajavljeni štrajk povodom najave 400 otkaza, uznemirio je upravu i stavio joj do znanja da možda neće tako glatko moći uništiti brodogradilište. Premda je to dobar način radničkog pritiska, možda je došao prekasno i u preslabom intenzitetu. Prekasno, jer su već uspjeli odvojiti od brodogradilišta MiD, TIBO, STM i ugostiteljstvo, što je dodatno razjedinilo i umanjilo broj radnika koji mogu pružiti otpor smanjenju radnih mjesta.

Do razjedinjavanja radnika i njihove pasivizacije, veliku ulogu imali su sindikalne vođe triju sindikata. Koji su “sindikalnim akcijama” poput “prosvjeda” za vrijeme marende ili na zavučenom parkiralištu pored hotela 3.MAJ-a., stvorili atmosferu nemogućnosti promjene postojećeg stanja. Saboterska uloga sindikalnih vođa pokazala se i tijekom spomenutog nenajavljenog štrajka, na kojemu su pokušavali umiriti radnički bunt i vratiti ga u birokratske okvire. Alternativa nemoći svih radnika trebale bi biti akcije poput nenajavljenog štrajka, u kojima postaje nebitno tko je član kojeg sindikata i u kojima se naglasak stavlja na borbenost, masovnost i izlazak iz birokratskih i legalnih okvira te umanjivanja mogućnosti sabotaže od sindikalnih vođa.

Izvor: Glasilo MASA Rijeka 2. broj (srpanj, 2013.)

Kraj jedne faze djelovanja riječke grupe (hrv., eng., it.)

Kraj jedne faze djelovanja riječke grupe

logonet2

Lokalna grupa Rijeka – Mreža anarhosindikalista

(od ožujka 2009. do srpnja 2013.)

 

Naša grupa (oformljena krajem 2008.) je u ožujku 2009. formalno postala Lokalna grupa Mreže anarhosindikalista, da bi kroz nadolazeće godine, kroz vlastita iskustva na ulici, na radnim mjestima, u obrazovnim institucijama i u zajednici – razvila vlastite taktike i strategiju građenja anarhističkog pokreta u Rijeci i regiji. U grubo, strategija se može prikazati sljedećim stavkama: „potaknuti kulturu otpora i solidarnosti u narodu kao konstantne vrijednosti, bez obzira na stranke na vlasti. (…) sudjelovati u progresivnim socijalnim gibanjima (od prosvjeda, blokada do konkretne ispomoći radnicima u sukobu s gazdama i/ili vlastima), kako bi što više ljudi kvalitetno, rame uz rame, upoznali s našom praksom i teorijom. (…) popularizirati temeljne ideje anarhizma – direktnu demokraciju, federalizam, direktnu akciju, solidarnost i autonomiju među radnicima, seljacima i studentima.”

Do sada smo sakupili iskustva kroz razna progresivna socijalna gibanja, poput preuzimanja fakulteta od strane studenata 2009. godine, socijalne proteste (2008., 2009., 2010., 2011., 2012. i 2013.), kampanje alternative i protivljenja parlamentarnoj „demokraciji“ i izborima, Europskoj uniji, nacionalizmu, iskazivanjem solidarnosti radnicima u štrajku i ostalim akcijama radnika (3. MAJ i DINA) i općenito sakupili iskustva kroz interakciju i borbu, rame uz rame, sa svima koji su se htjeli boriti protiv bilo koje socijalne nepravde.

Danas možemo i javno reći kako smo u praksi odavno napustili organizacijske okvire Mreže anarhosindikalista, djelujući kao autonomna ideološka grupa socijalnih anarhista, koja nastoji vlastitim primjerom i argumentiranjem utjecati na šire društvene slojeve. To nikako ne opovrgava činjenicu kako je epicentar klasnog sukoba na radnome mjestu, i kako ćemo nastaviti stvarati uvjete za revolucionarni sindikalizam, odnosno za borbeno radništvo, organizirano u direktnodemokratske sindikate – koje ne zahtijeva više mrvica sa stola političara i šefova, već zahtijeva samoupravno društvo bez države i partija, u kojem zajednicama ravnopravno samoupravljaju ljudi koji tamo žive i u kojem radnim mjestima ravnopravno samoupravljaju ljudi koji tamo rade. Ali, također svjesni i socijalnog konteksta u kojem je potrebno prvo stvoriti kulturu otpora i solidarnosti, zauzeti ulice i zajednice, kako bi prodrli na radna mjesta. U situaciji gdje ne postoji borbeni sindikalizam, nemoguće je preskočiti razvoj radničkog pokreta i stupiti u fazu visoke militantnosti koju predstavlja anarhosindikalizam. Stoga si za prvi cilj uzimamo stvoriti atmosferu u kojoj se ne trpi nepravda, u kojoj se djeluje i organizira za borbu na ulici, u zajednicama i na radnim mjestima.

Posljedice koje idu s time su jako jednostavne, izlazimo iz Mreže anarhosindikalista, i  mijenjamo ime iz „Lokalne grupe Rijeke – Mreže anarhosindikalista“ u Mrežu anarhista Rijeka (zadržavajući kraticu – MASA Rijeka), ostajući otvoreni, kao i do sada, za suradnju sa svim borbenim pojedincima i grupama iz Rijeke, regije i šire, s kojima možemo naći zajednički jezik, istovremeno se ne kompromitirajući suradnjom s državom, strankama i hijerarhijskim grupama.

Pouke koje smo izvukli, iz našeg djelovanja i koje bi htjeli podijeliti sa svima, stanu u dvije točke.

1. Udruživanje anarhista (u grupe pojedinaca i u šire federacije, odnosno saveze grupa) ostaje mrtvo slovo na papiru i umjetna tvorevina, ako to udruživanje nije međusobno prepoznavanje anarhista u borbi. Odnosno, pojedinci koji se prepoznaju u borbi i odluče formirati vlastitu grupu – čine snažan kolektiv, utemeljen na povjerenju, uzajamnoj pomoći i samokritici, što stvara snažne preduvjete za prirodan razvoj grupe i svih pojedinaca koji je sačinjavaju. Idući takvom logikom u više forme organiziranja, poput saveza različitih grupa, vrijedi isti princip. Grupe koje se ne prepoznaju u borbi, već u apstraktnom svijetu teorije, ne mogu stvoriti stabilan i snažan savez za djelovanje te će kroz vrijeme isplivati sve razlike grupa, od vrijednosti koje interno njeguju i unutarnje dinamike, planova za razvoj samih grupa, konteksta djelovanja, kratkoročnih i dugoročnih ciljeva.

2. I najmanja grupa anarhista, ako djeluje sa samopouzdanjem, prilagođavajući se socijalnom kontekstu, te imajući kontinuitet u vlastitom djelovanju – može promijeniti okolinu u kojoj se nalazi. Na taj način anarhisti mogu popularizirati osnovne principe i vrijednosti anarhizma; ravnopravno odlučivanje, protivljenje parlamentarnoj demokraciji stavljajući naglasak na direktnu akciju (djelovanje bez posrednika), međusobnu solidarnost ugroženih slojeva društva, autonomiju pojedinca i kolektiva, borbenost, protivljenje državi i kapitalizmu, suprotstavljajući im istinsko društveno samoupravljanje u zajednicama i na radnim mjestima, bez postojanja partija, hijerarhije i centara moći.

Zdravlje i anarhija!

 Mreža anarhista Rijeka

(MASA Rijeka)

  

***

Slobodno skini izjavu u PDF-u

***

 

 

Rijeka group: a phase ending

 

Local group Rijeka – Network of Anarchosyndicalists

(March 2009 – July 2013)

 

Established at the end of 2008, our group soon became a formal member of the Network of Anarcho-Syndicalists (in March 2009). In the years that followed, the group has – through experiences gained in the street, as well as at the workplace, in education and in the neighborhoods – developed its own tactics and strategy for building an anarchist movement in Rijeka, and the region. In rough terms, this strategy can be presented through the following aims: „to encourage culture of resistance and solidarity as constant values, regardless of the orientation of the political parties in power. (…) engage in progressive social movements (from demonstrations and occupations to concrete assistance to workers which are in conflict with the boss and/or the authorities), in the goal of introducing our theory and practice through direct struggle (…) to popularize the basic ideas of anarchism – direct democracy, federalism, direct action, solidarity and autonomy – among workers, peasants and students.

So far, we gained experience through various progressive social commotions, such as: the occupation of universities by students in 2009, social demonstrations (2008, 2009, 2010., 2011, 2012. and 2013), in campaigns offering alternatives to parliamentary democracy, to the EU and nationalism, actions of solidarity and assistance to workers in struggle („3. Maj“ shipyard, and „Dina“ petrol industry), and – in general – through interaction within real social conflict, shoulder by shoulder, with everyone willing to fight against any social injustice.

Today we can publicly say that, in practice, we have for long abandoned the organizational framework of the Network of Anarcho-Syndicalists, acting as an autonomous ideological group of social anarchists who are aimed at influencing wider social  strata by example and argumentation.

However, this does not refute the fact that the epicenter of class struggle is at the workplace, and that we will continue to create the conditions for revolutionary syndicalism, i.e. for militant labour movement – one which is organized into direct-democratic unions, which is not satisfied with miserable crumbs off of the tables of politicians and bosses, but one which demands and struggles for a self-governed society, without the state and political parties; in which the communities are self-governed by people who live there, and where the workplace is self-governed by people who work there.

But, at the same time, we are aware of our social context – which demands that, in order to be able to „break into“ the workplace, we first need to create a root culture of resistance and solidarity-based values, and take over the communities and the streets. In a situation of non-existing militant syndicalism, it is impossible to skip the development of a workers movement and immediately step into a high militancy phase, represented by anarchosyndicalism. Therefore, our first goal is to create an atmosphere in which injustice is not tolerated, and in which the people are able to act; to organize among them and struggle; in their street, in their community, and at their workplace.

The consequences of such a reasoning are very simple – we are no longer a member of the Network of Anarcho-Syndicalists, and we changed the name from „Local group Rijeka – Network of Anarcho-Syndicalists“ to the Network of Anarchists Rijeka (maintaining the abbreviation MASA Rijeka), and remaining open, as we were so far, for collaboration with all militant individuals and groups from Rijeka, the Balkan region and beyond, with whom we can find a common understanding, at the same time not compromising ourselves by collaborating with the state, political parties and hierarchical groups.

The lessons that we have learned so far, through our practice, and which we would like to share with you, can fit in these two points:

1. An association of anarchists (a group of individuals, or wider federations) is nothing but a dead letter on a piece of paper; nothing but an artificial creation – unless this association occurs through direct recognition of anarchists within the struggle. In other words, individuals who recognize one another in struggle and decide to form a group – make up a strong collective, based on trust, mutual aid and self-criticism, which are the prerequisites for a natural development of the group, as well as of all its individual members. The same logical principle can be applied on wider associations of numerous groups. The groups which do not mutually recognize within the struggle, but only within an abstract theoretical context, cannot create a stable and strong association, and in time all the (basic) differences among the groups will surface – from the values they internally nurture and internal group dynamics, to internal group plans, context of social work (and social insertion – context of implementing anarchist ideas), short-term and long-term aims.

2. Even the smallest anarchist group, if it acts with self-confidence, adapting itself to the social context, maintaining continuity of effort – can change the environment in which it operates. This way, we can popularize the basic principles and values of anarchism – equality in decision-making, antagonism towards parliamentary democracy (with an emphasis on direct action and generally, on operating without mediators), mutual aid of marginalized social groups, autonomy of the individual and the collective, fighting spirit, and an overall antagonism towards state and capitalism – confronting them with true social self-management in communities and in the workplace, without the existence of political parties, hierarchy and centers of power.

 Health and anarchy!

Network of Anarchists Rijeka

(MASA Rijeka)

  

***

Download statement in PDF

***

 

 

La fine di una fase del azione dell gruppo di Rijeka

 

Il gruppo locale di Fiume – Rete anarcosindacalista

(Dal marzo 2009. fino a luglio 2013.)

 

Il nostro gruppo (fondato a fine 2008). nel mese di marzo 2009 divenne formalmente gruppo locale del Rete anarcosindacalista (MASA) e nel  prossimi anni, attraverso le proprie esperienze sulla strada, al lavoro, nelle istituzioni educative e nella comunità – ha sviluppato le proprie tattiche e strategie di costruzione di movimento anarchico di Fiume e della regione. Grosso modo, la strategia può essere rappresentata dalle seguenti voci: “per incoraggiare la cultura della resistenza e della solidarietà tra il popolo come un valore costante, indipendentemente dal partito al potere. (…) Per partecipare a movimenti sociali progressisti (delle proteste, blocchi all aiuto del lavoratori  in conflitto con i padroni e / o autorità), al maggior numero di persone con qualita, spalla a spalla, si sono incontrati con la nostra pratica e teoria. (…) Per diffondere le idee di base dell’anarchismo – La democrazia diretta, il federalismo, l’azione diretta, la solidarietà e l’autonomia fra gli operai, contadini e gli studenti “.

Fino ad ora, abbiamo accumulato esperienza in vari movimenti sociali progressisti, come ad esempio l’occupazione della università dagli studenti nel 2009 , Le proteste sociali (2008, 2009, 2010, 2011, 2012 e 2013) campagne alternative e opposizione ale elezioni parlamentari, l’Unione europea, il nazionalismo, che esprimono solidarietà ai lavoratori in sciopero e le altre azioni dei lavoratori ( cantiere”3 Maggio” e DINA (ditta petrochimica)), e in generale esperienze raccolte attraverso l’interazione e lotta spalla a spalla con tutti coloro che volevano combattere contro ogni ingiustizia sociale.

Oggi possiamo pubblicamente dire che in pratica da tempo abbiamo abbandonato i quadri organizzativi della Rete anarcosindacalista (MASA), agendo come un ideologico autonomo di anarchici sociali, che cerca di dare l’esempio e gli argomenti interessando gli strati sociali più ampi. Questo non nega il fatto che l’epicentro del conflitto di classe e nei posti di lavoro, noi continueremo a creare le condizioni per il sindacalismo rivoluzionario, per creare le basi di organizzare lavoratori in sindacati direttamente democratici – che non richiedano più briciole dal tavolo dei politici e padroni, ma richiedano una società autonoma, senza lo Stato e il partito, in cui esistono le comunità autogestite delle persone che ci vivono e lavorano. Ma anche a conoscenza del contesto sociale in cui è necessario prima creare una cultura della resistenza e della solidarietà, occupare le strade e le comunità, al fine di penetrare negli posti di lavoro. In una situazione in cui non ci sono sindacati combattenti, non è possibile ignorare lo sviluppo del movimento operaio e di entrare in una fase di alta militanza rappresentata da anarco-sindacalismo. Quindi si prende il primo obiettivo di creare un ambiente in cui non si può tollerare l’ingiustizia, dove si organizza  per combattere per le strade, nelle comunità e nei luoghi di lavoro.

Le conseguenze che ne derivano sono molto semplici, l’uscita della Rete anarcosindacalista (MASA), e cambiamento dell nome di “Gruppo locale di Fiume – Reti anarcosindacalista” in Rete di anarchici di Fiume (conservano l’acronimo – MASA, Rijeka), rimanendo aperti, come di consueto, in collaborazione con tutti gli individui e gruppi di combattimento  a Fiume, la regione e oltre, con quali siamo in grado di trovare un terreno comune, allo stesso tempo, non compromettendo si  con  la collaborazione con il governo, i  partiti e gruppi gerarchici.

Le lezioni che abbiamo imparato dal nostro lavoro e vorremmo condividere con tutti, si distinguono in due punti.

1. associare anarchici (in un gruppo di individui nella federazione più ampia o in gruppi di alleanze) rimane lettera morta e una costruzione artificiale, se questa associazione non ha un riconoscimento reciproco degli anarchici nella lotta comune. Cioè, le persone che si identificano nella lotta e decidono di formare un gruppo – fano un forte collettivo, basato sulla fiducia, l’aiuto reciproco e di auto-critica, che crea un forte base naturale per lo sviluppo di tutti gli individui e gruppi che compongono. Spostare questa logica in altre forme di organizzazione, come ad esempio l’alleanza di gruppi diversi, si applica lo stesso principio. Gruppi non riconosciuti nella lotta, ma nella teoria astratta, non possono creare un’alleanza stabile e forte per l’azione diretta e nel tempo emergeranno tute le differenze nei gruppi  dal valori delle dinamiche adottive interne ed interne, i piani per lo sviluppo dei gruppi stessi, il contesto di azioni a breve e obiettivi a lungo termine.

2. Anche un piccolo gruppo di anarchici, se agisce con fiducia, adattandosi al contesto sociale, e di mantenere la continuità nel proprio lavoro – può modificare l’ambiente in cui si trova. In questo modo, gli anarchici possono diffondere i principi ei valori fondamentali dell’anarchismo, decisioni  uguali, opposizione a la democrazia parlamentare con l’accento sulla azione diretta (azione senza intermediari), la solidarietà tra i settori vulnerabili della società, l’autonomia individuale e dell collettivo, la militanza, opposizione allo Stato e il capitalismo, giustapponendo a loro vero autogoverno sociale nelle comunità e nei luoghi di lavoro, senza l’esistenza di partiti, gerarchie e centri di potere.

Salute e anarchia!

Rete di anarchici di Fiume

(MASA Rijeka)

  

***

Scaricare comunicato in PDF

***

2. broj glasila MASA Rijeka (srpanj, 2013.)

naslovna NET

Donosimo vam drugi broj glasila MASA Rijeke, kojim želimo doprinijeti popularizaciji kulture otpora i solidarnosti u Rijeci i regiji, te pokušati potaknuti anti-autoritarne vrijednosti na ulicama  i pisanom riječju. To nije nešto od čega ćemo se materijalno obogatiti ili napredovati u stranačkoj hijerahiji u društvu ljudi koji se bore za vlast i moć. To je prilika da izgradimo svoje živote i odnose ispunjenije ljudskim dostojanstvom, zadovoljstvom, prihvaćajući da će nam biti kako si sami napravimo. U tom svijetlu, novine su za nas bitan element, preko kojeg se želimo povezati s još više ljudi koji su spremni djelovati protiv apatije i beznađa. Pokazujući vlastitim primjerom kako postoji alternativa svakodnevnom niskom samopouzdanju širih društvenih slojeva, kojima je i dalje teško zauzeti se za sebe u obrani socijalnih prava, radnih mjesta i općenito standarda života.

Do sljedećeg broja…

Slobodno skini u PDF formatu

 

Pregled 2. broja:

  • Prošlogodišnji prosvjed protiv Europske unije
  • Kraj jedne faze djelovanja riječke grupe
  • Koga još boli ku*ac za brodogradnju?
  • Europska unija i povećanje represije
  • Država proizvodi nasilje
  • Sistem će vas pokušati učiniti ludim

Zajednička izjava s Balkanskog sastanka o nacionalizmu (Ljubljana, 26.5.2013.)

BASK Ljubljana

Balkanski anarhistički sajam knjiga je izraz i primjer internacionalne solidarnosti, na kojem su se okupili drugarice i drugovi iz Slovenije, Hrvatske, Srbije, Makedonije, Grčke, Bugarske, Bjelorusije, Češke, Austrije, Njemačke, Italije, FrancuskeŠpanjolske, Engleske, Švedske i Mađarske.

Svako okupljanje anarhista je ujedno i prilika da ujedinimo naše snage u borbi protiv kapitalizma i Države, a samim time i protiv nacionalizma – oružja kojeg vladajuća klasa koristi da nas ostale razjedini.

Balkanske zemlje imaju dugu povijest etničkih i vjerskih sukoba, zbog čega radnička klasa na Balkanu i šire treba usmjeriti svoje snage prema socijalnom konfliktu, time stavljajući naglasak na realne probleme, poput rezanja socijalnih prava (radi „stezanja remena“), rastuće nezaposlenosti i sve većeg siromaštva za većinu stanovništva.

U trenucima kriza kao što je ova, vladajuće strukture ponovno se okreću nacionalizmu kako bi razjedinili narod, time mu umanjujući moć. K tome, balkanske zemlje se polako priključuju Europskom šovinizmu, preuzimajući njihov represivan stav naspram imigranata. Zato, kao anarhisti, moramo vratiti fokus na borbu protiv svih oblika nacionalizma, jer dok postoji Država, biti će i nacionalizma.

Nacionalnoj mržnji možemo se suprotstaviti jedino međusobnom solidarnošću svih ugroženih slojeva društva, bez obzira na nacionalne granice i potaknuti socijalnu borbu na cijeloj planeti.

 

NE RATU MEĐU NARODIMA, NE MIRU MEĐU KLASAMA!

 

 Sudionici Balkanskog sastanka o nacionalizmu,

Balkanski anarhistički sajam knjiga,

Ljubljana, svibanj 2013.

——————————————————————————–

Joint Statement of the Balkan Meeting on Nationalism

(Balkan Anarchist Bookfair, Ljubljana, May, 2013)

The Balkan Anarchist Bookfair is an expression and an example of international solidarity, uniting comrades from Slovenia, Croatia, Serbia, Macedonia, Greece, Bulgaria, Belarus, Czech Republic, Austria, Germany, Italy, France, Spain, England, Sweden and Hungary.

Each anarchist gathering is an opportunity to unite our forces in the struggle against capitalism and the State, thus against nationalism – a weapon which the ruling class is using to divide rest of us.

The Balkan countries have a long history of ethnic and religious conflicts, which is why the working class must mobilize their forces in a social conflict instead, for the purpose of focusing on real problems, such as; cutting social rights (due to austerity measures), rising unemployment and increasing poverty for the majority of people.

In times of such a crisis, the ruling structures once again turn towards nationalism to divide the people and strengthen their own power.

In addition, the Balkan countries are slowly joining Europe’s chauvinism, taking over the repressive attitude towards immigrants. That is why, as anarchists, we must regain focus on the struggle against all forms of nationalism, for as long as there is the State, nationalism will always follow.

We can oppose nationalistic hatred only by solidarity between all oppressed groups of society, regardless of national borders. We must all rise in a social struggle everywhere in the world.

 

 NO WAR BETWEEN PEOPLES, NO PEACE BETWEEN CLASSES!

 

 Participants in the Balkan meeting on nationalism,

Balkan Anarchist Bookfair

Ljubljana, May, 2013

——————————————————————————–

bab_akcija3

Najava 1. maja u Rijeci (12h, trg 128. brigade)

radnicima, a ne partijama!  Sada već tradicionalno, i ove godine, protestiramo za Međunarodni dan radničke borbe – 1. maj, čime želimo maknuti dvije glavne predrasude o tom danu. Prvu, kako je to poklon partije iz prošlog sistema, a ne naslijeđe međunarodne radničke borbe, i drugu, kako je to dan odmora, ne uključujući nikakav otpor gospodarsko-političkoj eliti i njezinim planovima da nas vrati jedno stoljeće unatrag, snizi životni standard i sreže sva osvojena socijalna prava.

Godine 2011. smo se kao Mreža uzajamne pomoći (MUP, Rijeka) priključili prosvjedu Sindikata Istre i Kvarnera (SIK), te istaknuli svoj transparent „U štrajk bez sindikalnih vođa!“, čime smo jasno poručili što mislimo o sindikalnim klaunovima koji zabavljaju radne mase, istovremeno gradeći sebi političke karijere i živući kao gospoda od visokih plaća sakupljenih od članarina članstva sindikata. 2012. je bila posebna godina za nas jer smo sami kao Mreža uzajamne pomoći, bez nazočnosti stranaka i birokratskih sindikata, s glavnom parolom „1. maj radnicima, a ne partijama!“ uspješno organizirali prosvjed, kao radnici, nezaposleni i budući radnici.

Ove 2013. godine želimo ponoviti uspjeh od prošle godine i organizirati protest za 1. maj od radnika za radnike, od nezaposlenih i budućih radnika za nezaposlene i buduće radnike, time vježbajući samoinicijativu i gradeći kulturu otpora i solidarnosti. Nakon protesta ćemo se, kako to već običavamo, uz druženje i priču pogostiti zakuskom i pićem.

 

 Za borbeno radništvo! Za kulturu otpora i solidarnosti!

…Vidimo se za 1. maj u 12h na trgu 128. brigade…

 

Skinite letak i distribuirajte ga!

Skinite plakat i distribuirajte ga!

Na protestu će se dijeliti i prvomajsko izdanje novina MASA Rijeke!

 

2011.MALOVISEMOZGA PLAKAT

2011.

Untitled-1

2012.

1.maj2013

2013.


Mreža uzajamne pomoći – Rijeka (ex Koordinacija prosvjeda Rijeka) neformalna je grupa radnika, bilo zaposlenih ili nezaposlenih, studenata, školaraca i umirovljenika. Unutrašnje funkcioniranje grupe odvija se na direktnodemokratskim – ravnopravnim osnovama, odnosno, svaki sudionik ima pravo slobodno predlagati, raspravljati i glasovati o pitanjima koja se tiču rada grupe.

MUP – Rijeka će kroz javne kampanje, prosvjede i ostale direktne akcije ukazivati na kršenja radničkih i ljudskih prava u Rijeci i okolici, te iste pokušati riješiti kolektivnom solidarnošću i pomoći. Uz ukazivanja na kršenja prava, grupa će pokušati kroz solidarne doprinose i volontiranja pozitivno utjecati i na egzistencijalne probleme sudionika grupe i šire.

MUP – Rijeka se neće zadržati na „liječenju simptoma“, već će aktivno ukazivati na nejednaku raspodjelu društvenih dobara i političke moći, te na sprječavanje slobodnog protoka svih informacija i na sprječavanje slobodnog pristupa sredstvima za proizvodnju. Odnosno, grupa će se zalagati za slobodan pristup svim društvenim dobrima, informacijama i sredstvima za proizvodnju, te za direktnu demokraciju kao alternativu centraliziranju političke moći.


 

Više o 1. maju:

1. maj dan otpora, a ne odmora

Historijska pozadina 1. maja

Kako su to radili naši stari