Što su bili obrambeni komiteti?
Obrambeni komiteti (Comités de Defensa) kao obavještajno-borbene grupe su u nekoj verziji postojale kao zaštita radnika za vrijeme pistolerisma (1919.-1923.), perioda kada su poslodavci plaćali kriminalcima da ubijaju istaknutije sindikaliste Nacionalne konfederacije rada (CNT). Stoga, postojala je potreba za čuvanjem radničkih prosvjeda i štrajkova od strane dobrovoljaca iz CNT-a i Iberijske anarhističke federacije (FAI). Kadrovi 1930-ih se formaliziraju, pa se nezaposleni članovi CNT-a na rotacijskoj bazi uzimaju u obrambene kadrove kako bi imali mjesečna primanja i kako bi što više radnika upoznali sa samoobranom. Te skupine su bile pod krilom CNT-a, od kuda su dobivali financije, ljudstvo, ali i okvire djelovanja.
Obrambeni komiteti su sudjelovali i u organiziranju otpora evikcijama radnika, financijski su podržavali obitelji radnika u vremenima bolesti i nezaposlenosti, te bi sprječavali špekuliranje i umjetno podizanje cijena namirnica od strane trgovaca. Ono što ih je činilo organskim revolucionarima je njihovo podrijetlo, obrambeni komiteti su bili raspoređeni po kvartovima, pa bi članove pojedinog kvarta sačinjavali radnici koji su tamo živjeli i najbolje poznavali društvene prilike svog okruženja.
Upravo su obrambeni komiteti bili noseća struktura koja se suprotstavila fašističkom vojnom puču srpnja 1936. u Barceloni i odnijela privremenu pobjedu nad nacionalistima. U tom trenutku postaju grupe koje paralelno brinu o formiranju vojnih anarhističkih kolona i slanju militanata na front, te o opskrbljivanju narodnih kuhinja, formiranju bolnica, škola i socijalnih centara. Na taj način otkrivamo modus rada u kojem obrambeni komiteti moraju biti sposobni mobilizirati sekundarne grupe, koje su pak u stanju mobilizirati cijelu populaciju u slučaju ustanka radnika.
Svaka kvartovska grupa bila je organizirana u šestorkama, od kojih je tajnik bio zadužen za komunikaciju s drugim grupama i za stvaranje novih grupa te izvještaje, drugi militant je bio zadužen za praćenje ljudi u kvartu koji su bili opasnost za CNT, treći za zgrade u kojima se nalaze neprijateljski raspoložene institucije, četvrti je morao biti upoznat s lokacijama od strateške i taktičke važnosti poput mostova, podzemnih tunela, cesta, dvorišta, pomoćnih izlaza iz zgrada itd., peti je bio zadužen za promatranje javnih usluga poput rasvjete, vode, garaža, transportne rute i njihovu ranjivost na sabotaže, te šesti koji je zadužen za potencijalne lokacije s kojih se mogu nabaviti resursi za revoluciju (skladišta oružja, namirnica, banke).
Izvor: 8. broj glasila Mreže anarhista #DruštvoOtpora
—————————————————————————————–
Više na: FB notes
