Priključenje MASARi u Federaciju za anarhističko organiziranje

crna zastava

Od 20. do 22. lipnja 2014. održan je u Sloveniji VI. Kongres Federacije za anarhistično organiziranje (FAO, Slovenija). Za nas je ovaj kongres bitan jer simbolizira formalno primanje naše riječke grupe u anarhistički savez FAO – koji je ujedno činom našeg priključenja, kao prve ne-slovenske grupe, prestao biti samo „slovenski savez“ te nadišao međudržavne granice.

FAO je anarhistička organizacija, koja na načelima autonomije i federalizma udružuje autonomne (lokalne/regionalne) grupe i pojedince. Organiziranje u federaciji se temelji na samoorganizaciji i samoinicijativi, slobodnom dogovoru, solidarnosti i uzajamnoj pomoći. Udruživanje grupa i pojedinaca odvija se na načelima autonomije, odnosno individualne i kolektivne slobode, te ravnopravnosti i solidarnosti. Grupe i pojedinci djeluju bez hijerarhije i iskorištavanja, tj. djeluju horizontalno, anti-autoritarno i direktnodemokratski. FAO sačinjavaju grupe i pojedinci iz Posavja, Kopra, Ljubljane, Kopriva, Zasavja, Maribora, a od VI. Kongresa i iz Rijeke.

Ono što bi htjeli istaknuti da za nas postoje tri bitna razloga zašto smo odlučili stupiti u taj savez, a oni su sljedeći;

1) praktična gesta protiv nacionalizma; u ime internacionalizma i anarhističkog djelovanja neovisno o državnim granicama i umjetnim podjelama među ljudima, koje na ruku idu jedino našim neprijateljima,

2) prepoznavanje sa suborcima iz FAO-a u praksi, u anarhističkom djelovanju, međusobnoj solidarnosti i borbi, pošto se na ovaj korak nismo odlučili bez da smo provjerili „kako dišu“ naše slovenske kolege,

3) te osnaživanje naše riječke grupe iskustvima, ljudstvom i infrastrukturom FAO-a, te se iskreno nadamo i osnaživanje FAO-a našim iskustvom i borbom.

Također, pošto je FAO članica Internacionale anarhističkih federacija (IFA), naša grupa je istovremeno stupila u FAO – a posredno i u IFA-u. IFA je Internacionala anarhističkih federacija, koja okuplja anarhiste od 1968. godine, a danas ju čine članice iz Argentine (FLA), Bjelorusije (ФАБ), Engleske (AF), Bugarske (ФАБ), Češke i Slovačke (ČSAF), Francuske, Belgije i Švicarske (FA), Njemačke i Švicarske (FdA), Italije (FAI) te Španjolske i Portugala (FAI). IFA si za cilj postavlja parirati državnim i kapitalističkim strukturama na planetarnoj razini – izgrađujući internacionalne anarhističke strukture, u čemu se nadamo da možemo dati svoj doprinos čineći isto na lokalnoj i regionalnoj razini.

 

Za borbeni anarhistički pokret!

Ni koraka nazad.

Mreža anarhista Rijeka – MASARi

logonet2

Federacija za anarhističko organiziranje (FAO)

FAO

Internacionala anarhističkih federacija (IFA)

iaf-ifa-logo

Povezani članci:

– Kraj jedne faze djelovanja riječke grupe (hrv., eng., it.)

3 Comments

2014. i Međunarodni dan radničke borbe

01.1.maj blog

Za ovaj 1. maj odlučili smo se posvetiti sebi, svojim prijateljima, suborcima i obiteljima. Dan ćemo provesti kroz piknik u prirodi, uživajući i naravno, ne propuštajući priliku da porazgovaramo o taktikama i strategiji borbe, odnosno kako da nastavimo gurati ono što smo započeli prije 6 godina u Rijeci.

Dokle god se većina radnika prodaje i daje svoje dostojanstvo za šaku graha, koju im kao mrvice sa stola servira riječka i regionalna elita po stranačkim skupovima – 1. maj neće biti dan međunarodne radničke borbe, niti prilika da se radnici povežu, ujedine i demonstriraju svoju snagu. Ako ćete nam prigovoriti da se ovakvim ponašanjem izoliramo i biramo s kime ćemo se družiti za 1. maj – odgovaramo vam kako vas nitko ne sprječava da se organizirate i pomognete sami sebi ili da obilježite 1. maj, jer na kraju krajeva mi nismo agencija za prosvjedovanje, niti nevladina udruga za krpanje rupa koje proizvode država i kapitalizam.

Zadnjih par godina uspjeli smo organizirati prvomajske prosvjede u Rijeci, prvi put priključujući se sindikalnom cirkusu 2011. (gdje se sindikalno vodstvo SIK-a obraćalo radnicima kao okupljenim ovcama, bez da se diskutira i problematizira klasna borba, a kamoli započinje) i to s transparentom „U štrajk bez sindikalnih vođa!“, a zatim organizirajući prosvjede s prijateljima kao „Mreža uzajamne pomoći“ 2012. i 2013. bez prisutnosti drugih radničkih organizacija, ali zato uz prisustvo policije.

Ono što bi iskreno htjeli podijeliti s vama je da je svaki prosvjed (organiziran protiv političkih i gospodarskih elita) gdje se brojka prisutnih spušta ispod 50-ak ljudi, poziv policiji da se bahato i nasilnički ponaša, a medijima da se izruguju s ono malo ljudi koji su spremni preuzeti samoinicijativu i organizirati se. Zbog tih i ostalih vrlo sličnih i realnih razloga, po prvi puta se za 1. maj biramo okrenuti sebi i svojim problemima. Problemima poput toga kako nastaviti borbu pored policijske represije, kaznenih progona suboraca i realnih prijetnji zatvorom, pored još uvijek većinske apatije i nezainteresiranosti ugroženih skupina u društvu da si same pomognu.

No, nije sve tako crno. Druženje za 1. maj će upriličiti suborci iz regije, a to naravno znači kvalitetnija koordinacija sa svima koji zahtijevaju slobodu nasuprot odnosima moći i konkurencije, u cilju građenja društva baziranog na ravnopravnosti, suradnji i autonomiji. Unatoč tome što većinu još uvijek boli ona stvar, mi imamo naše želje i potrebe da nastavimo s borbom, baš kao što to priliči svim anarhistima, bilo izoliranim pojedincima ili grupama u situacijama koje testiraju njihovu odlučnost, hrabrost i iskrenost.

 Dok nema pravde – neće biti niti mira

MASARi

 Povezani materijali:

Comments Off on 2014. i Međunarodni dan radničke borbe

Zašto u Rijeci ne možeš biti fašista – nacista?

1312Fašistička Italija 20-ih godina 20. stoljeća, paralelno s naseljavanjem Talijana u Rijeku (iz Južne Italije) kako bi etničku sliku prikazala u vlastitu korist (zbog pripajanja Rijeke), provodi i nasilnu denacionalizaciju kroz ukidanje institucija koje imaju veze s hrvatskim etnicitetom, zabranjivanje hrvatskih prezimena i imena i kroz uskraćivanje posla onima koji su se javno izjašnjavali kao Hrvati. Takva praksa „zatiranja etniciteta“ danas se spominje isključivo u kontekstu „komunizma“ Jugoslavije, a nikada u kontekstu fašističkih i nacističkih režima. Fašistički režim Italije imao je potporu i Sv. Stolice, stoga se Crkva odlučila na zabranu govorenja hrvatskog jezika u ispovijedima svojih vjernika, a od 1934. godine na vjerskim obredima se počeo obavezno koristiti samo latinski jezik po naputku iz Vatikana.

Što se tiče klasne borbe – riječki kapitalisti, po uzoru na talijanske kapitaliste, organizirali su grupe fašista koji su proganjali radničke militante i neistomišljenike, a 1922. nakon što lokalne vlasti nisu dozvolile proslavu 1. maja, fašisti su uz podršku policije provalili u Radničku komoru, uništili je iznutra, izbacili van biblioteku i namještaj te na kraju zapalili samu komoru. Oni koji su se usudili suprotstaviti grupama fašista prvenstveno u Italiji, nazivali su se Arditi del Popolo (narodne borbene jedinice, osnovane 1921.) uglavnom sačinjene od mlađih ljudi borbenog duha i progresivnih nazora iz najčešće radničkih organizacija. (link 1, link 2)

Je li uopće potrebno govoriti o pojačanim fašističkim odmazdama od ljeta 1941., batinanju, zatvaranju i ubijanju ljudi iz Rijeke i okolice. O fašističkim žrtvama Grobinštine, Hreljina, Sušaka, Kostrene, Kastva, Podhuma (srpnja 42′ streljano 100-tinjak muškaraca, spaljeno gotovo cijelo selo, oteta stoka od strane talijanske kraljevske vojske) i mnogih drugih žrtava fašističkog režima. Je li potrebno pričati o prolaznom konclogoru u Rijeci, o stacionarno-tranzitnim konclogorima u Bakru, Kraljevici i Lovranu, gdje su ljudi iz ovog grada i ovih krajeva ostavili kosti?

1943. i kapitulaciju fašističke Italije Riječani su oduševljeno dočekali, ne sluteći da će rat trajati još dvije godine i da dolaze pod nacističku čizmu Njemačke. U rujnu 1943. njemačka avijacija je bombardirala Sušak, nakon čega je uslijedio dolazak njemačke pješadije na Sušak i u Rijeku. Time je Rijeka potpala pod nacističko Operativno područje „Jadransko primorje“ sa sjedištem u Trstu. Nijemci su u drugoj polovici 1944. počeli pripreme za rušenje objekata u Rijeci prilikom povlačenja. Plan su i proveli sustavnim uništavanjem lučko-industrijskog kompleksa, željezničkih, cestovnih i komunalnih objekata te pojedinih dijelova grada. Zapadni dio grada je jedan od najuništenijih lučko-pomorskih centara u Europi, a uništavanja i stradavanja su se nastavila i nakon oslobođenja Rijeke (3.5.1945.) zahvaljujući tempiranim minama ukopanima u lukobrane, nasipe i obalu. Treba se podsjetiti da je još 1943. okupator odnio dijelove glavnih postrojenja, a kasnije i prijevozna sredstva i namirnice. Time je njemački nacistički režim uništio gotovo 80% Rijeke.

Pri tome je, naravno, najvažnije naglasiti da nisu „Talijani“ i „Nijemci“ tiranizirali ovdašnju kulturu i radničku klasu, to je činila autoritarna ideologija kojom su se  vodili. Nebitno je u ime kojeg nacionalnog predznaka, svi ti krvnici su se vodili istim principima.

Dakle, ne govorimo protiv Italije i Njemačke ili Talijana i Nijemaca, već protiv fašizma/nacizma gdje god se on izrodio, ukazujući na njegove štetne posljedice na svim razinama. Nemojmo brkati protivljenje fašizmu/nacizmu kao zadnje linije obrane kapitalističkog sustava sa mržnjom prema određenim narodima koji su okusili fašizam/nacizam, bilo kao provoditelji ili kao žrtve takvog sustava. Naše protivljenje fašizmu/nacizmu ide paralelno uz protivljenje državi kao aparatu bogatih i moćnih s kojim sve nas ostale drže pod kontrolom i uz protivljenje kapitalizmu kao ekonomskom sustavu koji potiče pohlepu, konkurenciju (na kraju krajeva i fašizam) – ne razmišljajući o realnim potrebama stanovništva i planete.

Razumiješ li da ako si fašista – nacista da pljuješ na svoj grad? Pljuješ na radničku tradiciju i borbu za socijalnu pravdu koja je sustavno gušena od strane takvih režima, a i ovog današnjeg. Pljuješ na žrtve terora i poginule borce za slobodu. Četnici, ustaše, fašisti, nacisti, stranački uhljebi i ostali društveni paraziti koji podržavaju i provode režim koji šteti većini zajedno su bježali i zajedno će nanovo bježati..

 

Ne ratu među narodima – ne miru među klasama!

Za kulturu otpora i solidarnosti!

Živio 3. maj!

MASARi

 

1) Klen D., ur.  (1988) Povijest Rijeke. Rijeka: Tipograf.

2) Kovačić I., ur. (1970) Radnički pokret Hrvatskog primorja, Gorskog kotara i Istre 1919 – 1941. Zbornik I. Rijeka: Tipograf.

Ovaj tekst donosimo u sklopu Protunacionalističke kampanje

Pregled sličnih tekstova:

 

Comments Off on Zašto u Rijeci ne možeš biti fašista – nacista?

José Llunas Pujols: Zajednice budućnosti

blooog

Budući da kolektiv kao takav ne može napisati pismo ili zbrajati brojeve ili obaviti stotinu svakodnevnih poslova koje može samo pojedinac učiniti, slijedi da delegiranje kvalificiranih pojedinaca za te dužnosti, pojedinaca koji su unaprijed obučeni kako ih izvesti, ne samo da ne znači odricanje tog kolektiva od vlastite slobode, nego on ispunjava dužnost anarhizma, dužnost da organizira administraciju.

Pretpostavimo da je radnička udruga organizirana tako da nema nikakava upravnoga savjeta nikakve hijerarhijske urede; da se na generalnoj skupštini sastaje jedanput na tjedan ili češće, kad se mora dogovoriti o svim stvarima nužnima za napredak; da ona nominira komisiju sa strogo administrativnom ulogom, koja će se baviti skupljanjem članarina, nadzorom fondova, financijskim zapisima, fasciklima, korespondencijom, i tako dalje; da ona (generalna skupština) propisuje kako će se ta komisija voditi ili joj daje imperativni mandat. Organizacija takvih aktivnosti bila bi savršeno anarhistička.

Tako će, da bi se organizirala anarhistička zajednica, svaka jedinica (agrarna, zanatska, industrijska, umjetnička, znanstvena itd.) delegirati jednog ili više pojedinaca, koji će imati čistu administrativnu ulogu ili imperativni mandat, kako bi se stvorila zajednica ili lokalna administrativna komisija. Ti se delegati, podložni u svakom času zamjeni ili opozivu trajnog glasa onih koji su im dali njihov mandat, nikad ne mogu postaviti kao diktatori…

U skladu s njihovim geografskim i topografskim uvjetima te s njihovim etnološkim okolnostima, kao što su njihove navike i njihovi običaji, jezične sklonosti i klima, geografski položaj i broj stanovnika, one mogu postati federacije radnih mjesta kao i federacije zajednica većeg ili manjeg teritorijalnog opsega…

Sve komisije ili delegacije u anarhističkom društvu moraju biti u svakom času podložne zamjeni i opozivu sekcije ili sekcija koje su ih izabrale, kako bi se onemogućilo da itko svojata ma i trunčicu vlasti…

 ***

Izvor: Nettlau, Max. Povijest anarhizma. Zagreb: DAF, 2000

Napomena: neke riječi su modificirane kako bi se uklopile u današnji kontekst, ime naslova teksta je naš odabir, a ne originalni naziv. Sam tekst je izvadak iz dva od autorovih eseja “What is Anarchy” i “Collectivism” napisanih 1882. Sam autor je zagovarao kolektivistički oblik anarhizma, baziranog na direktnoj demokraciji.

José Llunas Pujols iz Reusa (Španjolska) je stari militant Prve Internacionale.

***

Pročitajte i ostale svježe dodane tekstove u kutku Razbijanje predrasuda:

Comments Off on José Llunas Pujols: Zajednice budućnosti

Dimna zavjesa političara i tajkuna

ne jebu te LGBT

Imamo priliku svjedočiti tome kako u zadnje vrijeme vladajući progovaraju kroz svoje „desne“ i „crkvene organizacije“, pretvarajući ekonomska i gospodarska pitanja u seksualna i nacionalistička. Da budemo precizniji, nezaposlenost (više od 50% mladih nezaposleno, a broj nezaposlenih odavno prevalio 350 000 – ne ubrajajući sve radno sposobne u Hrvatskoj koji nisu prijavljeni), rasprodaju javnih dobara (u procesu privatizacija vode), uništavanje zadnjih iole značajnih industrija (brodogradnja), svakodnevno srozavanje životnog standarda i socijalnih prava – maskiraju manipulirajući emocionalnim reakcijama ljudi na temu ćirilice i gay brakova.

Na taj način, barem trenutno, kupuju sebi vrijeme jer se nagomilana frustracija u narodu još uvijek ne fokusira na uzroke problema (neoliberalnu politiku i njezine izvršitelje – političku i financijsku elitu, narodski govoreći na „političare, tajkune i banke“). Da stvar bude još odvratnija, nakon što su orkestrirali napade na „manjine“ (nacionalne i seksualne), isti vladajući sa svojim „lijevim“ i „liberalnim“ organizacijama zauzimaju „antifašistički“ i „ljudsko-pravaški“ stav, time stvarajući lažni izbor između dvije kapitalističke strane. Kapitalizma koji poprima agresivni i ultra-nacionalistički stav i kapitalizma koji se brine za „manjine“ i „ljudska prava“. Shvaćaš li da te obje vrste kapitalizma stavljaju u poziciju gubitnika? U poziciju neizvjesnosti glede radnog mjesta, nemogućnosti plaćanja režija i stavljanja kruha na stol.

Drugim riječima, ako zaista želiš biti anti-sistemski raspoložen, ne smiješ dozvoliti da te predstavljaju stranke (bilo lijeve ili desne), niti Crkva, te da se stavljaš u poziciju da biraš između dvije lažne frakcije vladajućih. Ako ti je pun ku*ac što te tretiraju kao stoku, ne misliš li da je pogrešno i pizdunski iskaliti se na „pederima i Srbima“? Jer ako i malo razmisliš, ne jebu te pederi i Srbi, već država i kapitalizam. Kao anarhisti imamo dužnost stati uz napadnute „manjine“ i braniti njihovo pravo na postojanje i ravnopravnost. Samo što mi znamo da su zakoni mrtvo slovo na papiru (npr. u zakonima stoji da imamo pravo na plaćeni rad, a znaš i sam kako to stoji u praksi), stoga se usredotočujemo na društveno prihvaćanje LGBT zajednice i nacionalnih manjina, među našim prijateljima, poznanicima, obiteljima. Usredotočujemo se na to da stvaramo društvene prostore gdje ne postoje „manjine“, već samo bogatstvo u različitim kulturama i individualnim izborima – koji ne idu na štetu drugih.

Neka ti bude u potpunosti jasno kako god da rezultat referenduma ispao, ono što je bitno je realno društveno stanje što se tiče “manjina” i fokus svih nas “malih ljudi” na zbiljske uzroke problema – sustav podređen profitu nekolicine i vlast čovjeka nad čovjekom.

Mreža anarhista Rijeka

 

kao anarhisti

Kao anarhisti imamo dužnost stati uz napadnute „manjine“ i braniti njihovo pravo na postojanje i ravnopravnost.

Usredotočujemo se na to da stvaramo društvene prostore gdje ne postoje „manjine“, već samo bogatstvo u različitim kulturama i individualnim izborima – koji ne idu na štetu drugih.

2 Comments