Za ovaj 1. maj odlučili smo se posvetiti sebi, svojim prijateljima, suborcima i obiteljima. Dan ćemo provesti kroz piknik u prirodi, uživajući i naravno, ne propuštajući priliku da porazgovaramo o taktikama i strategiji borbe, odnosno kako da nastavimo gurati ono što smo započeli prije 6 godina u Rijeci.
Dokle god se većina radnika prodaje i daje svoje dostojanstvo za šaku graha, koju im kao mrvice sa stola servira riječka i regionalna elita po stranačkim skupovima – 1. maj neće biti dan međunarodne radničke borbe, niti prilika da se radnici povežu, ujedine i demonstriraju svoju snagu. Ako ćete nam prigovoriti da se ovakvim ponašanjem izoliramo i biramo s kime ćemo se družiti za 1. maj – odgovaramo vam kako vas nitko ne sprječava da se organizirate i pomognete sami sebi ili da obilježite 1. maj, jer na kraju krajeva mi nismo agencija za prosvjedovanje, niti nevladina udruga za krpanje rupa koje proizvode država i kapitalizam.
Zadnjih par godina uspjeli smo organizirati prvomajske prosvjede u Rijeci, prvi put priključujući se sindikalnom cirkusu 2011. (gdje se sindikalno vodstvo SIK-a obraćalo radnicima kao okupljenim ovcama, bez da se diskutira i problematizira klasna borba, a kamoli započinje) i to s transparentom „U štrajk bez sindikalnih vođa!“, a zatim organizirajući prosvjede s prijateljima kao „Mreža uzajamne pomoći“ 2012. i 2013. bez prisutnosti drugih radničkih organizacija, ali zato uz prisustvo policije.
Ono što bi iskreno htjeli podijeliti s vama je da je svaki prosvjed (organiziran protiv političkih i gospodarskih elita) gdje se brojka prisutnih spušta ispod 50-ak ljudi, poziv policiji da se bahato i nasilnički ponaša, a medijima da se izruguju s ono malo ljudi koji su spremni preuzeti samoinicijativu i organizirati se. Zbog tih i ostalih vrlo sličnih i realnih razloga, po prvi puta se za 1. maj biramo okrenuti sebi i svojim problemima. Problemima poput toga kako nastaviti borbu pored policijske represije, kaznenih progona suboraca i realnih prijetnji zatvorom, pored još uvijek većinske apatije i nezainteresiranosti ugroženih skupina u društvu da si same pomognu.
No, nije sve tako crno. Druženje za 1. maj će upriličiti suborci iz regije, a to naravno znači kvalitetnija koordinacija sa svima koji zahtijevaju slobodu nasuprot odnosima moći i konkurencije, u cilju građenja društva baziranog na ravnopravnosti, suradnji i autonomiji. Unatoč tome što većinu još uvijek boli ona stvar, mi imamo naše želje i potrebe da nastavimo s borbom, baš kao što to priliči svim anarhistima, bilo izoliranim pojedincima ili grupama u situacijama koje testiraju njihovu odlučnost, hrabrost i iskrenost.
Dok nema pravde – neće biti niti mira
MASARi
Povezani materijali:
- Najava 1. maja 2013. (+ fotke 2011., 2012., 2013., 1.br. novina, letak i plakat)
- Protiv političke represije u Rijeci (letak .pdf)